Kebabi su uvjerljivo najpopularniji fast food u Zagrebu. Mi gotovo nikad ne pišemo o kebabima, jer se ta hrana barem u Hrvatskoj može uspoređivati s kvalitetom najjeftinijih industrijskih pašteta u supermarketima.
Budimo realni, najveći broj kebabdžinica prodaje ostatke mesa, masnoću i pojačivače okusa. Radi se, dakle, o čistom trashu, spram kojeg su čak i ćevapi pojačani sojom ozbiljna hrana.
No, kebab je privlačan na tri razine. Prvo, kebabi su jako jeftini; mogu koštati manje od trideset kuna. Drugo, kebabi su idealni za triježnjenje: golema količina masnoće pomaže borbi protiv mamurluka. Treće, kebabi se prodaju u formi sendviča i wrapova, što mlađi potrošači vole. I četvrto, kebabdžinice uglavnom rade do kasno u noć, kad se klinci vraćaju iz klubova i moraju pojesti nešto masno: jedna kebabdžinica u Maksimirskoj tijekom vikenda radi samo noću.
Protuepidemijske mjere poremetile su takvu radnu logiku, ali one će proći. A fenomen širenja kebabdžinica će ostati , jer one imaju najpreciznije pogođenu publiku u Hrvatskoj: tinejdžere i mlade ljude koji petkom i subotom izlaze da bi se žestoko napili. I tu je kebab najdostupniji i relativno efikasan protuotrov, s tim da ovo ovo “protu” treba shvatiti vrlo uvjetno.
