Prije dosta, zaista dosta godina, crnogorski Vrhunski vranac tvrtke 13. juli bio je jedino u Hrvatskoj cijenjeno i restoranski popularno vino iz istočnih dijelova SFRJ. Sjećamo se njegove bogate rubinske boje, moćnog tijela, jakih tanina i razumne cijene. Prije 27 godina tvrtka Plantaže, nasljednica vinarije 13. juli, lansirala je Vranac Pro Corde.
[adsense_content_v2]
Oznaka pro corde treba sugerirati zdravstveni potencijal tog vina. Prve berbe Pro Cordea probali smo početkom dvijetisućitih i nisu bile loše. Djelovale su doista srčano i temperamentno. Neko smo vrijeme redovito kupovali berbu 2007. koja je bila i moćna i donekle elegantna. Onda nam se Pro Corde izgubio u oceanu hrvatskih, slovenskih i međunarodnih vina, pa smo ga ignorirali skoro cijelo desetljeće.
Danas smo ga naposljetku kupili u jednom supermarketu za 69 kuna. Zadnja cijena koju pamtimo kretala se oko 45 kuna, što najtočnije govori o tome koliko dugo nismo pili ponos crnogorske vinske industrije. Berba 2016. priično nas je razočarala. Iz tri razloga.
Prvo, vino je dorađeno većim količinama vinske kiseline kako bi se postigli svježina i prihvatljiv pH od oko 3,50. Znamo, naravno, da je riječ o masovno raširenoj praksi, ali u ovom se slučaju dokiseljavanje baš jako osjeti. Drugo, vino je izrazito šuplje na srednjem nepcu. Treće, aftertaste nije posve čist; zamućen je s više nedefiniranih elemenata.
Osim ovih zamjerki koje ukazuju na stanovitu traljavost u vinogradu i u podrumu, Pro Corde iz 2016. nije posve loš. Pun je voća, s fino integriranim alkoholom. No, glavni problem Vranca Pro Corde nisu očigledne tehničke greške, koje se mogu lako ispraviti. Njegov je glavni problem prosječnost. Vranac Pro Corde, naprosto, ne pokazuje nikakav posebni karakter. Što je šteta za vino koje je, barem na područjima bivše Jugoslavije, svojedobno zaista imalo legendarni status.
Gastropreporuka roštilj, teletina ispod peke, janjetina s ražnja
