Večeras oko pola sedam svratili smo u Piece of Cake, minijaturnu slastičarnu u Petrovoj ulici blizu Kvatrića. Piece od Cake postoji već petnaestak godina. Svojedobno im je išlo toliko dobro da su otvorili još jedan lokal u Gotovčevoj, a Ljiljana Franke, vlasnica i slastičarka, često se pojavljivala u visokonakladnim medijima, koji su o njoj pisali biranim riječima i visokim stilom.
[adsense_content_v2]
Lokal u Gotovčevoj brzo je, nažalost, zatvoren a Piece of Cake nestao je s medijskog radara, što je pomalo nepravedno. U Zagrebu, naime, gotovo da i nema dobrih zanatskih slastičarni. Hromalićev Le Kolač pretvara se u veliki biznis s proizvodnim pogonom u istočnom dijelu grada, koji će nastaviti rasti, tako da je Jolie Petite na Knežiji možda jedina preostala ambicioznija zanatska slastičarna u gradu. Uz Piece of Cake.
Budući da smo došli pred zatvaranje, mogli smo kupiti još jedino boem kocke i kocke s bijelom čokoladom i kremom od limuna. Naše omiljene minijaturne princes krafne, najdražesnije u gradu, već su se bile prodale.
Boem kocke iz Piece of Cake mali su, ali doslovno mali, spomenik kvalitativno orijentiranom zanatskom slastičarstvu: one su pune oraha, nisu agresivno slatke i tope se u ustima.
Ne bitno veće od Kraševih Bajadera, one su primjer minucioznog, filigranskog ručnog rada, kakav je nestao iz zagrebačkog slastičarstva.
I zbog tog, vidljivog ručnog rada, one su nam dragocjenije nego što bi inače bile. Piece of Cake danas se doima kao da dolazi iz nekog drugog, manufakturnog, predkomercijalnog vremena. Njihov koncept nije široko primjenjiv, ali ga baš zato treba podržati. Piece of Cake spada među nostalgijom obilježene vrijednosti zagrebačke gastronomske scene.
