Ne mislimo, naravno, da će Hrvati masovno naručivati pakete sa snackovima i tolminskim sirom iz Hiše Franko. Ne mislimo ni da će izvrsni Navovi kondimenti postati masovni proizvod. No, ovdje nije riječ o tome, nego o potencijalno iznimno značajnoj promjeni u jednom segmentu proizvodnje hrane.
[adsense_content_v2]
Epidemijska je kriza natjerala restorane da se okrenu proizvodnji određenih žanrova hrane. I to proizvodnji hrane po visokim gastronomskim kriterijima, koji uključuju prvorazredni ulazni proizvod, lokalnost i sezonalnost, potragu za originalnim i atraktivnim okusima, kao i originalni dizajn (jer restoranska hrana nikad ne smije izgledati kao tvornička hrana).
I tako su potrošači dobili priliku da kod kuće uživaju u vrhunskim delikatesnim proizvodima kakve industrija naprosto ne može proizvesti, jer industrija o hrani nužno razmišlja u drugim parametrima: logističkim, tehnološkim i financijskim. Gastronomija, u industrijskoj hrani, čak i onoj najboljoj, uvijek dolazi na sam kraj liste prioriteta.
A sada je, napokon, i u Hrvatskoj i u Sloveniji, došlo do drastičnog obrata u pristupu proizvodnji hrane. Ana Roš i Tvrtko Šakota proizvode svoju robu chefovskom a ne industrijskom logikom, što znači da je gastronomski doživljaj na vrhu njihovih prioriteta, dok se skoro svi drugi parametri proizvodnje prilagođavaju gastronomskom doživljaju.
Ovaj obrat, kao i situacija na tržištu, može imati najmanje dva trajno korisna efekta. Prvo, za pretpostaviti je da će više restorana organizirati proizvodnju i prodaju hrane, što je sjajno za potrošače: RougeMarinov dućan u Petrinjskoj primjer je cijenom široko dostupnih proizvoda poput raznog ukiseljenog povrća i kondimenata, koji su neusporedivo ukusniji od sličnih teglica u supermarketima, ali i u malim neovisnim trgovinama.
Drugo, ambicioznije tvornice angažirat će vrhunske chefove, ne samo kao manekene kako se radilo dosad, nego kao stvarne kreatore industrijskih proizvoda, što bi hrvatsku prehrambenu industriju moglo dovesti u fazu industrijskog crafta kakav ozbiljne gastronomske zemlje popout Italije i Francuske imaju desetljećima.
U svakom slučaju, krajnji će potrošači profitirati, jer će hrana koja se prodaje u fizičkim trgovinama i u web shopovima postati ukusnija i ambicioznija, a ostat će široko dostupna. Riječ je zaista o potencijalno drastičnom dizanju kvalitete svakodnevne kućne prehrane.
