Sinoć je 24Kitchen emitirao putopisnu emisiju TV chefa Gina D’Acampa o Veneciji. Prosecco se, razumljivo, spominjao u svakoj šestoj rečenici jer se u Veneciji zaista piju cisterne i cisterne prosecca, jer Venecija svojim pretpostavljenim lifestyleom podržava globalnu paradigmu o proseccu i jer je Bellini izmišljen u venecijanskom Harry’s Baru.
[adsense_content_v2]
Prevoditeljska tvrtka, nesretni Dobbin poznat među ostalim po čestom pretvaranju kozica (shrimps) u škampe (langoustines) svaki je put riječ prosecco prevodila kao prošek, što je naravno katastrofalno netočno.
Prosecco je talijansko pjenušavo vino koje se dobiva od sorte glera (koja se ranije nazivala prosecco) i proizvodi se fermentacijom u tankovima. Prošek je hrvatsko, najveće dalmatinsko slatko vino koje bi se trebalo proizvoditi od prosušenih bobica lokalnih sorti ali se, nažalost, uglavnom proizvodi od ukuhanog mošta.
Prošek ima 15 ili 16 ili više posto alkohola i visok ostatak šećera. Prosecco skoro nikad nema više od 12 posto alkohola i sadrži desetak puta manje šećera od prošeka. Prošek je mirno, a prosecco, ponovimo, pjenušavo vino. U svijetu vina teško da postoje dva različitija proizvoda od prosecca i prošeka.
Stoga je potpuno pogrešno i besmisleno prosecco prevoditi kao prošek, što ne rade samo prevoditelji Dobbina. Prosecco se ne treba prevoditi. On i na hrvatskom treba ostati prosecco, kao što sherry ostaje sherry (a ne primjerice šeri) i kao što vin santo ostaje vin santo a ne sveto vino. Riječ je naprosto o tipu vina čiji je naziv svugdje u svijetu isti.
Nikome u Engleskoj, Americi ili Njemačkoj ne pada napamet da prevodi prosecco. Hrvatski se prevoditelji tko zna zašto ne uspijevaju suzdržati, pa dva potpuno različita proizvoda uporno nazivaju istim imenom i tako dovode u zabludu one koji ne znaju o čemu se radi, a iritiraju sve one koji znaju da prosecco nema nikakve veze s prošekom.
