U nedjelju popodne u Orijentu u Petrinjskoj kupili smo nekoliko piramida od kestena i kutiju okruglih čokoladnih kolačića. Prije svega, svidjelo nam se što Orijent radi u nedjelju poslijepodne, kad su mnoge druge slastičarnice zatvorene.
[adsense_content_v2]
Drugo, pametno je što je Orijent i prije početka Adventa počeo prodavati božićne kolače. Treće, u uredno uređenoj slastičarni vidjeli su se neki detalji koji upućuju na profesionalno ugostiteljstvo, poput veoma dobrih njemačkih čajeva Althaus. Naposljetku, iako je nedjelja bila prilično hladna, nekoliko je gostiju sjedilo vani, a ljubazni se konobar nije žalio što svaki čas mora izlaziti na zimu.
I Orijent u Maksimirskoj proširen je terasom: pravo je čudo kako je Orijent na uzak pločnik u Maksimirskoj uspio ugurati desetak stolova. No vjerujemo da im se isplatilo, jer uvijek kad prođemo na njegovoj terasi netko sjedi i pije kavu ili jede kolače.
Kad je Orijent prije godinu i pol dana preuzeo novi vlasnik, brat dotadašnjeg suvlasnika, i kad je obitelj koja je Orijent vodila dulje od trideset godina otišla u penziju, nismo bili najsretniji. Znali smo da upravo nestaje jedna od zadnjih zagrebačkih gastronomskih slastičarnica. I doista, ni kolači ni sladoled u Orijentu više nisu isti kao preklani ili prije deset godina.
Sada se više ne radi o gastronomiji o strasti prema kolačima i sladoledu, nego o malo solidnijoj konfekciji (s tim da je kesten pire i dalje među boljima u Zagrebu). No, očigledno je kako je novi vlasnik imao jasan biznis plan, koji je obuhvaćao tri važna elementa: smanjivanje food costa uz zadržavanje istih cijena kolača i sladoleda, povećanje prodaje kolača kroz otvaranje još jedne slastičarne, i pronalaženje dodatnih prihoda kroz prodaju kave, čaja i sokova, za što su neophodne terase.
Svemu ovom treba dodati i uvođenje kreditnih kartica. Staro izdanje Orijenta samo je kratkotrajno, prije više godina, primalo Diners . Novi Orijent prima sve glavne kartice, što je moralo pridonijeti povećanju prometa.
Ovaj jednostavni i inteligentni biznis plan očigledno se počeo ostvarivati, što je vidljivo i golim okom; obje su lokacije relativno pune. Ona u Maksimirskoj čak je punija nego u vrijeme kad su se u Orijentu pekli zaista veličanstveni kolači i kad se u radionici iza lokala miješao daleko najfiniji sladoled ikad proizveden u Hrvatskoj.
Novi je vlasnik, očigledno, pošao od ispravne postavke da zagrebačka publika naprosto ne može izdržavati gastronomske slastičarne, o čemu svjedoči zatvaranje Maka na konac i Timea. Pa je novi Orijent prilagodio mjerilima slastičarni usmjerenih na masovnu publiku, čemu je dodao ponešto ugostiteljstva.
I stvar, čini se, funkcionira što je svakako dobro, ne samo zbog očuvanja radnih mjesta nego i zato što i ovakav Orijent nije lošiji od bilo koje zagrebačke slastičarne sličnog ranga. Stoga nas ne bi čudilo da Orijent uskoro otvori još jednu ekspozituru.
