Graševina je nesumnjivo najvažnija hrvatska sorta grožđa. Od graševine živi cijela slavonska vinska industrija, a masovno se uzgaja i u drugim našim kontinentalnim vinogorjima. Graševine se u Hrvatskoj proizvodi mnogo više nego što je Hrvati skupa s turistima, i to u dobrim turističkim godinama, uopće mogu popiti. Što znači da je za graševinu, grožđe koje možemo smatrati autohtonim, izvoz upravo ultimativno rješenje.
[adsense_content_v2]
Da bi se hrvatska graševina mogla masovnije izvoziti, po pristojnim a ne diskontnim cijenama, ona mora postati barem prepoznatljivi brand. A da bi se graševina međunarodno brendirala, ona mora iza sebe imati ne samo što više značajnih međunarodnih priznanja, nego i vina koja svojim karakterom i trajnošću zlatne i platinaste medalje pretvaraju u tržišni uspjeh.
Naravno, kvaliteta i osobnost, skupa s medaljama, tek su pretpostavke za širu državno-privatno akciju brendiranja i izvoza graševine, koja se trebala dogoditi još prije desetak godina, ali je zbog raznih razloga izostala.
Jučer smo probali niz vina Jasne Antunović Turk iz Erduta, uključujući dvije nagrađene graševine srednje dobi: Graševinu Premium iz 2013. koja je dobila Decanterovu platinastu medalju, i Graševinu Premium iz 2015. koja je osvojila srebro na Decanterovim Svjetskim nagradama kao i na International Wine Challengeu.
Oba su ova vina, a poglavito 2013. idealni primjeri graševina koje se mogu brendirati kao vrhunski i sasvim specifičan proizvod na međunarodnom vinskom tržištu. Graševinom iz 2013. trenutno dominiraju dva suprotstavljena elementa, visoke kiseline koje ovo vino drži adolescentski mladim, i botritični osjećaj slatkoće premda je vino suho.
Ova su dva elementa, međutim, uspješno povezana još uvijek veoma prisutnim, mekim zrelim voćem koje Graševini iz 2013. daje eleganciju i zaokruženost. Bouquet je pun dunja, krušaka i jabuka s nešto kamilice, a gotovo gusti završetak asocira na vrhunska alzaška vina. Tekstura je uljasta i linearna bez bilo kakve šupljine na srednjem nepcu. Radi se o izvanrednom vinu koje bi danas moglo obići svjetske sajmove i natjecanja, i ponovo zaraditi ocjene od 95 bodova naviše.
Graševina iz 2015. na nosu je također puna dunja, krušaka i jabuka, ovaj put podcrtanih aromom kore mandarine, dok se na okusu jače osjete herbalni elementi. I ovo se vino doima jako mlado, recimo kao da je iz preklanjske berbe, pa sigurno može napredovati još nekoliko godina. Zanimljivo je da je aftertaste neobično dug za bijela suha vina.
Dvije šampionske graševine Jasne Antunović Turk, skupa s elitnim vinima Krauthakera, Belja, Mihalja, Galića, Kutjeva i Iločkih podruma, trebale bi predstavljati fundus za brendiranje hrvatskih graševina na svjetskim tržištima, ali i snažan argument za privlačenje vinskih i gastronomskih turista u Slavoniju. Svatko tko se bavi vinom zna da se u Istri skoro trećina ukupne privatne proizvodnje prodaje u samim vinarijama, pri čemu Decanterove medalje imaju strahovito važnu ulogu. Takva je prodaja svakako jedno od mogućih budućih rješenja za Slavoniju, pod uvjetom da se ondje stvori minimalna turistička infrastruktura.
Osim šampionskih graševina, probali smo i dva iznimno ambiciozna i neobična vina iz linije Grand Selection. Radi se o multi vintage cuveeima Tango With Life i Jubilea. U Hrvatskoj, kad je riječ o mirnim vinima, gotovo da i nema prakse multi vintage cuveea.
Tango je napravljen od nekoliko berbi cabernet sauvignona i cabernet franca, prepun je crnog voća, i jako dobro se pije uz bifteke. Jubilea je cuvee različitih godišta zelenog silvanca, graševine i chardonnaya, koji je osvojio 92 boda i srebrnu medalju na Decanterovim Svjetskim nagradama. Jubilea je jako kompleksna i spada među najoriginalnija slavonska bijela vina.
