Washington Post je objavio istraživanje koje pokazuje koliko se pandemijska kriza u Americi produbila i koliko se stanje brzo urušava. “Dok pomoć države ističe, sve više Amerikanca krade hranu u trgovinama.” Naslov je privukao veliku pažnju. Prenijeli su ga deseci svjetskih medija. Naravno da je dio internet komentatora odbacio vijest kao “još jedan pokušaj medija da isprepadaju ljude,” ali državne statistike i iskazi desetaka sugovornika Washington Posta su jasni. I opominjući, jer pokazuju sistemske greške u pristupu pandemijskoj krizi koje i u drugim zemljama mogu imati pogubne učinke.
[adsense_content_v2]
Krađe u trgovinama prate velike krize, podsjeća se u članku. Prema podacima američkih sudova i Nacionalne udruge za sprečavanje krađe u trgovinama, nakon terorističkih napada 11. rujna 2001. prijavljeno je 16 posto više krađa, nakon pada Wall Streeta 2008. krađa je bilo 34 posto više. No u ovoj pandemijskoj krizi simptomi su drugačiji i mračniji. Stopa krađa viša je i od one prije dvanaest godina, a ljudi kradu osnovne stvari. Kruh, tjesteninu, toaletni papir. Najviše su skočile krađe dječje hrane i pelena.
Kad su krađe u pitanju, vlasnici trgovina u pravilu brinu zbog zaposlenika. Prema globalnim statistikama, zaposlenici trgovina odgovorni su za četvrtinu od 25 milijardi dolara gubitaka godišnje, bez obzira radi li se o oštećenjima robe, gubitku, krađi ili greškama. Također, odavno je dokazana veza između rasta stope nezaposlenosti i krađa u trgovinama.
Više od 20 milijuna Amerikanaca trenutno ovisi o nekom obliku pomoći za nezaposlene. Za dvanaest milijuna zaposlenih poslodavci će do Božića prestati plaćati doprinose i oni će izgubiti prava ako država hitno ne odobri novi program pomoći. U američkom Kongresu vodi se bitka oko 908 milijardi dolara te pomoći, toliko politikantska da je mučno gledati.
U međuvremenu, procjenjuje se da 54 milijuna Amerikanaca trenutno pokušava samo fizički preživjeti, osigurati dovoljno hrane. Prema podacima američkog Ministarstva poljoprivrede, to je 45 posto više ljudi nego prije pandemije. Donald Trump je smanjio financiranje programa pomoći koji osiguravaju hranu najugroženijim građanima. Prethodni paket pomoći izglasan u pandemiji ističe, a pred bankama hrane i humanitarnim skladištima redovi su sve dulji.
U nekim gradovima na hranu svakodnevno čeka i po nekoliko tisuća ljudi. Država je bankama hrane isporučila nekoliko milijardi dolara svježe hrane, voća, povrća, mliječnih proizvoda i mesa, ali to će se sve podijeliti prije kraja godine. Najveća banka hrane u Americi, Farmers to Families Food Box, podijelila je 120 milijuna paketa od početka pandemije. Skladišta se prazne, novca nema na vidiku.
Zbog idiotske i zakašnjele reakcije administracije Donalda Trumpa na pandemiju i ne puno boljeg odgovora Kongresa, Amerika je najteže pogođena pandemijom na svijetu. Više od 300 tisuća ljudi je umrlo od covida, imaju 150 tisuća novih slučajeva dnevno. Lockdowni se opuštaju pa vraćaju, cijeli sektori poput restorana i event agencija propadaju i stvaraju nove socijalne slučajeve. Američka uslužna industrija zapošljava desetke milijuna ljudi, uglavnom na nižim plaćama. To su ljudi koji često žive od napojnica, nemaju rezerve ni mogućnost preživljavanja u lockdownu.
Recesija izazvana pandemijom dramatično je povećala nezaposlenost i ekonomsku nesigurnost. Rezultat je nova epidemija gladi. U novim istraživanjima državnih agencija koja prenosi Washington Post, svaki osmi Amerikanac, njih više od 26 milijuna, tvrdi da u zadnjih nekoliko tjedana nije imao čime kupiti dovoljno hrane.
Neki stručnjaci tvrde da u Americi trenutno gladuje najviše ljudi od 1998. (to je godina u kojoj je nacionalni Ured za statistiku počeo prikupljati podatke o kućanstvima koje nemaju dovoljno za hranu). Prema službenim statistikama, ne povećava se samo broj gladnih, nego se rast dramatično ubrzava. Među kućanstvima s djecom, jedno od šest nema dovoljno za hranu. “Situaciju pogoršavaju virus i nepredvidljivi odgovor vlade,” komentirao je za članak Jeremy K. Everett, izvršni direktor teksaške organizacije za suzbijanje gladi Baylor Collaborative on Hunger and Poverty.
Glad se povećala nakon ožujskih lockdowna. Nakon ponovnog otvaranja, situacija se popravila. Država je poduzetnicima počela isplaćivati 2,2 bilijuna dolara pomoći, pojačana je pomoć nezaposlenima i programima za hranu. U prvom valu prioritet je bio sačuvati radna mjesta. Ali efekti nisu dugo trajali, jer je državna pomoć do rujna potrošena, novi lockdowni pokrenuli su val otkaza, a nezaposleni su počeli gubiti prava.
Stanje se počelo urušavati, najbrže u sredinama koje su se i ranije borile s problemom gladi, prvenstveno u siromašnim crnačkim četvrtima. Problem je, međutim, što se problem gladi ne vidi. Ako ne prolaze određenim ulicama ili ne žive blizu banaka hrane, Amerikanci nisu svjesni da sve više njihovih sugrađana gladuje. Unatoč svim problemima, pandemija milijune Amerikanaca ekonomski nije bitno ugrozila. Nakon naglog pada u ožujku, burze su se oporavile i nadoknadile gubitke. Kongres je mirno otišao na godišnji odmor za Dan zahvalnosti. Donald Trump je nastavio tvitati da je američka ekonomija njegovom zaslugom i dalje jača nego ikad.
Ali brojke i stvarnost su neumoljive, na što je u komentaru na Washington Postu prije nekoliko dana upozorio i veliki američki chef-aktivist Jose Andres, koji svojim putujućim pučkim kuhinjama već godinama prehranjuje najugroženije u epicentrima kriza, od Puerto Rica nakon uragana do američkih bolnica i najgladnijih naselja na Floridi i u Teksasu.
“Ovo nije demokratska ni republikanska kriza, urbana ili ruralna kriza. To se vidi u dugim redovima na pločnicima New Yorka i u dugim kolonama automobila u istočnom Teksasu, u kojima ljudi čekaju besplatnu hranu,” piše Andres.
“Odavno smo prevazišli stare rasprave o državi blagostanja i samodovoljnosti. Tisuće zaposlenika Walmarta i McDonald’sa sada se moraju oslanjati na markice da bi prehranili sebe i svoje obitelji.
Što država čini dok kriza gladi pogađa jednog od deset Amerikanaca? Ni približno dovoljno”. Andres podsjeća da država bankama hrane u normalnoj godini daje 500 milijuna dolara. To je oko 20 dolara po gladnom čovjeku. Sada, u pandemiji, Kongres se muči s odobrenjem 15-postotnog povećanja tog iznosa. To je, piše, samo 80 posto centi više po čovjeku, doslovno jedna konzerva graha više.
“Zakonodavci ne moraju birati između pomoći restoranima i hranjenja gladnih. Restorani će hraniti gladne, uz pomoć države. Ne treba birati između isplate pomoći poljoprivrednicima koji moraju uništiti usjeve i isplate bankama hrane. Poljoprivrednici mogu puniti banke hrane, uz pomoć države. Samo zato što se glad ne vidi, ne znači da Federalna agencija za upravljanje krizama može izbjegavati odgovor na ovu prirodnu katastrofu”.
