Poslije četiri godine apsolutne dominacije, Pelegrini 2020. nije osvojio titulu Restorana godine. I to je zaista vijest. Šibenski Pelegrini zadnjih šest ili sedam godina uvjerljivo dominira našom ugostiteljskom industrijom; “konoba” chefa Rudolfa Štefana pobjeđivala je u svim mogućim izborima za najbolji hrvatski restoran, a kolege su o Pelegriniju govorili gotovo isključivo u superlativima.
Ove je godine Pelegrini radio u iznimno teškim uvjetima. Restoran je bio otvoren tek nekoliko mjeseci, od kraja svibnja do 27. rujna, a Šibenik za razliku od Zadra i Splita, gotovo da i nije imao pravu turističku sezonu. Što znači da se Pelegrini morao prilagoditi novim okolnostima, pa je smanjio food cost i uveo popularne internacionalne formate poput bao bunsa, i to s bologneseom. Međutim, hrana je ostala jako ukusna i izvrsno prezentirana, servis savršen, a vinska karta na ozbiljnoj međunarodnoj razini.
Bude li iduća sezona normalna, vidjet ćemo u kojem će smjeru krenuti jedan od najvažnijih hrvatskih restorana svih vremena. Monteu je, pak, bilo nešto lakše nego Pelegriniju. Prvi hrvatski restoran s Michelinovom zvjezdicom imao je dulju i bolju sezonu budući da je Rovinj i ove godine postigao relativno dobre turističke rezultate; dapače, u drugoj polovici srpnja i prvoj polovici kolovoza grad je bio prepun, a turisti su nastavili dolaziti sve do kraja listopada. Monte je i ove godine potvrdio status elegantnog fine dining restorana, s visoko kompetentnim kuhanjem i vrlo profesionalnim servisom. Monte je jedan od onih restorana koji gostima jamče autentičan doživljaj i kojem se gosti uvijek žele vratiti. Utoliko je logično što se Monte nalazi pri vrhu svih naših dosadašnjih izbora.
