Priča o Danijelu Đekiću priča je o 35 godina učenja. Obitelj chefa i suvlasnika prvog hrvatskog Michelinovog restorana otvorila je prvu verziju Montea još u osamdesetim godinama prošlog stoljeća. Tada mladi gospodin Đekić počeo je ondje raditi kao konobar, da bi poslije par godina ušao u kuhinju. U to je vrijeme Đekić u Rovinju upoznao Nizozemku Tjitske, s kojom se uskoro vjenčao. U devedesetim godinama, od turizma se zbog rata baš nije moglo živjeti, pa su Tjitske i Danijel Đekić preselili u Utrecht, gdje je Đekić radio u nizu restorana različitih žanrovskih usmjerenja.
Krajem devedesetih Đekić ponovno preuzima Monte, koji u prvih par godina nije bio osobito dobar restoran, ali je radio vrlo solidno. Tijekom dvijetisućitih bračni par Đekić učio je o modernoj gastronomiji, posjećujući najbolje europske restorane. Monteova chefa osobito je impresionirao veliki Alain Passard i njegov pristup povrću, dok je u Kataloniji proučavao suvremene tehnološke postupke koje je svijetu donijela molekularna gastronomija. I tako je Monte iz godine u godinu rastao.
Prije desetak godina, usred velike ekonomske krize, Monte je već živio od degustacijskih menija: ovdje valja reći da se Monteov uspon poklopio s otvaranjem prvih rovinjskih five star hotela, čiji su gosti željeli jesti u ozbiljnom gastronomskom restoranu. U vrijeme dobivanja Michelinove zvjezdice Danijel Đekić bio je već jako iskusan, ultrapriofesionalni kuhar i restorater, koji je točno znao kako treba kuhati za razinu jedne zvjezdice i kako njegov restoran treba izgledati i funkcionirati da bi zadovojio publiku, koja ondje dolazi s velikim očekivanjima.
Dvije godine poslije zvjezdice gospodin Đekić, tih i pristojan čovjek otmjena stila, digao je ljestvicu vlastitih gastronomskih ambicija. Iduće ćemo godine vidjeti – jer ova se ipak ne računa – planira li Đekić krenuti prema drugoj zvjezdici.
