Ova je priča istinita, samo što ne spominjemo imena jer su neki njeni protagonisti još živi. U listopadu 1999. godine boravili smo u Londonu s dvojicom jako utjecajnih hrvatskih političara, koji su ondje otputovali zbog sastanaka u britanskom Ministarstvu vanjskih poslova i u britanskom parlamentu. Obojici je to bio prvi posjet Londonu, i obojica su jako loše govorili engleski jer su u gimnaziji i na fakultetu učili njemački i ruski. Danas to zvuči nevjerojatno, no mnogi Hrvati rođeni potkraj Drugog svjetskog rata prolazili su baš kroz takve kurikulume.
Budući da gospoda, glavni protagonisti naše priče o irskom krumpir pireu, nisu poznavali London ni engleski jezik, ponudili smo se da im budemo vodiči tijekom njihova boravka u glavnom gradu Ujedinjenog Kraljevstva. Prvu smo večer proveli u meksičkom restoranu Down Mexico Way u ulici Swallow blizu Piccadillyja, gdje su se našim političarima jako svidjele fajite s govedinom. Iduću smo ih večer, ohrabreni njihovom sklonošću prema etničkoj hrani, odveli u jedan sečuanski restoran u samom srcu Sohoa. I tu smo žestoko promašili.
Naime, golema količina čilija tako tipična za sečuansku kuhinju, pokazala se posve nejestivom za gastronomski ipak konzervativne hrvatske državnike. Poslije 45 minuta otišli smo iz sečuanskog restorana, ostavivši pola netaknutih menija, i krenuli u potragu za konvencionalnom, razumljivijom hranom. Pa smo poslije desetak minuta lutanja Sohoom ušli u neki veliki irski pub , gdje smo naručili Guinness i bangers and mash, pečene kobasice s pire krumpirom. Ali, nije to bio bilo kakav pire krumpir, nego colcannon.
Colcannon je irsko narodno jelo u kojem se pire od krumpira nadograđuje raznim vrstama zelenog povrća. U pire, dakle , možete dodati zelje, blitvu, raštiku ili špinat , štogod vam se jede. Obavezan je jedino mladi luk, koji colcannonu daje specifičan i lako prepoznatljiv okus. Colcannon iz Sohoa zaista se izvrsno složio s pečenim kobasicama. Probajte ga uz Podravkinu Grill Majstor Groficu, kobasicu sa začinskim travama koja kao da je stvorena za malo kompleksnije priloge poput colcannona.
Sastojci
Cijele krumpire u kori stavite u pećnicu, poškropite maslinovim uljem, pa pecite na 200 stupnjeva oko 45 minuta ili dok ne budu mekani na dodir vilice. Kad su krumpiri gotovi izvadite ih i pustite da se sasvim malo ohlade, toliko da se s njima može raditi a da se ne opečete.
Dok se krumpiri peku, na maslacu dinstajte kupus. U drugoj tavi na jačoj vatri prepržite kockice pancete s kolutićima mladog luka, uključujući i zelene dijelove. Krumpir izvadite iz ljuski, pa protisnite ili napravite pire vilicom. Nipošto ne koristite mikser ili blender, jer će vam pire postati gumast. Pire od krumpira mora se izraditi rukom.
Pire stavite na sasvim laganu vatru, pa dodajte vrhnje za šlag i mnogo maslaca. Kad dobijete glatku kremastu smjesu ubacite zelje, mladi luk i pancetu. Promiješajte, posolite, malo jače popaprite i završite svježe ribanim muškatnim orahom. Servirajte na vrućim tanjurima, s grumenom maslaca na vrhu i s pečenom Groficom.
Ovo bogato jelo zapravo traži vrlo ozbiljno zimsko pivo poput Chimaya Bleu, Guinnessa ili Zmajskog Bearly Strong. Ako baš želite vino, uzmite neku voćnu frankovku s malo više alkohola, poput vrhunske beljske ili vrhunske orahovičke.