Potpuno je jasno da se Hrvatskoj dogodila najgora godina unatrag barem tri desetljeća. Jednako je jasno da se gotovo nikome ne slavi Nova godina. Ali, Stara i Nova godina su rituali, s kojima smo navikli živjeti otkako znamo za sebe. Rituali nam pomažu da ostanemo koliko toliko stabilni. Pridržavanje uobičajenih rituala neusporedivo je zdravije nego prepuštanje depresiji i PTSP-u. A Zagreb se jutros držao uobičajenih rituala na Silvestrovo, skoro isto kao i svake prethodne godine (izostale su, srećom, petarde).
[adsense_content_v2]
Mnogi novogodišnji običaji ovisni su o hrani i piću. Pa je tako, baš kao lani, na tržnici Kvatrić bilo prilično prometno. Ispred vrlo dobre mesnice Meseko i nekoliko pekarnica formirali su se redovi. Pola kilometra zapadno ispred Korice u Martićevoj red je bio obeshrabrujuće dugačak a ni u Spar u Dukljaninovoj nije se moglo ući bez čekanja.
Kraći se red stvorio ispred Vinceka u Zvonimirovoj, dok je veliki Spar u Banjavčićevoj, koji po epidemiološkim pravilima sada smije primsati točno 117 ljudi, bio pun valjda do gornje granice dopuštenog kapaciteta. Zanimljivo je da je su se u Sparu ispraznile police sa pjenušcima srednjeg ranga cijene, od 50 do 80 kuna. I restoranima koji dostavljaju novogodišnje večere išlo je sasvim dobro.
Zagrepčani će, dakle, večeras Novu godinu dočekivati kao što su to uvijek činili, neovisno od prekjučerašnje tragedije. Što nije nesuosjećajno nego je zapravo dobro. Život mora ići dalje, jer je to jedini način da se suprotstavljamo katastrofama.
