Potres na Baniji izazvao je, prirodno, masovni kaos, na koji država zasad nije reagirala najbolje. Petrinjski gradonačelnik optužuje državu da financijsku pomoć dijeli po politickim kriterijima a na kriterijima stvarne štete, pa je izjavio da će vratiti 30 milijuna kuna državne ponoći. Sisačka gradonačelnica tvrdi da je u njen grad, najveći na Baniji, dosad došao samo jedan jedini statičar. Nižu se dosta gadne optužbe protiv Crvenog križa i Robnih zaliha.
[adsense_content_v2]
Istodobno, hrvatski chefovi hrane stanovništvo Banije, kuhajući i do sedam tisuća obroka na dan. Hrvatski chefovi nemaju nikakve veze ni s jednom formalnom društvenom ili državnom strukturom. Riječ je, podsjetimo, o samoorganiziranoj, potpuno dobrovoljnoj grupi restoranskih profesionalaca čiji je rad, kao što smo jučer objavili, impresionirao i predstavnika Jose Andresova World Central Kitchena, međunarodne organizacije nastale da bi hranila ljude pogođeni teškim kriznim situacijama.
Log into Facebook
Log into Facebook to start sharing and connecting with your friends, family, and people you know.
Kako je, dakle, moguće da jedna samoorganizirana, neformalna, ad hoc okupljena skupina profesionalaca funkcionira efikasnije od brojnih državnih službi? Odgovor na ovo pitanje prilično je jednostavan. Prvo, kuharski je posao sličan vojničkom ili poslu vrhunskih sportaša. Kuharski posao zahtijeva disciplinu, samoprijegor i duge radne sate u teškim psihofizičkim uvjetima. Stoga se chefovi mogu brzo adaptirati na krizne situscije: oni su navikli raditi mnogo, brzo, disciplinirano i organizirano, jer inače ne bi mogli obavljati svoj posao.
Drugo, da bi uopće mogli opstati u svojoj profesiji i zadržati radno mjesto, chefovi moraju biti kompetentni profesionalci. A u državnim službama radi mnogo ljudi koji nisu profesionalci nego su u svoje urede došli preko veze, rodbinske, političke ili neke treće. Takvi državni službenici nisu kompetentni rješavati ni svakodnevne zadaće, a kamoli adrkvatno reagirati na krizna stanja poput katastrofe na Petrinji. I treće, sasvim subjektivno ali se ne smije preskočiti: dobrom je chefu iznimno osobno zadovoljstvo kad svog gosta učini sretnim. Stoga chefovi koji sada kuhaju u Petrinji i drugdje na Baniji ispunajvaju i svoj bazični psihološki motiv da čine nešto dobro za ljude.
Foto/Richard Gruica
