Zahvaljujući uvozu i modernim metodama plasteničkog uzgoja, svježa je rajčica izgubila sezonski karakter. Hidroponski uzgoj omogućuje, primjerice, kontrolu svih faktora koji utječu na rast rajčice osim svjetlosti.
Svježe sezonske rajčice odlaze s tržnica u listopadu, ali se u većem dijelu godine u supermarketima mogu kupiti vrlo solidne cherry rajčice, datterini, a katkad ni vinske rajčice nisu loše. Osim u ovo doba godine.
[adsense_content_v2]
Od polovice prosinca pa do sredine veljače, uz rijetke iznimke, rajčice koje možemo kupiti u supermarketima ili na tržnicama posve su bezokusne a katkad i tehnički pokvarene.
Tehnički pokvarene znači, primjerice, da smo pred Badnjak na Dolcu kupili vrlo lijepe cherry rajčice, koje su očito predugo boravile na preniskoj temperaturi, jer su se na sobnoj temperaturi za 24 sata smežurale i gotovo istrunule.
Rajčice iz supermarketa u ovo doba godine uglavnom stižu iz Španjolske, Italije i Izraela, što znači da nužno provode dosta vremena u hladnjačama. Svježa rajčica ne podnosi niske temperature, jer joj ubijaju okus. Zato, uostalom, rajčice ne smijemo držati u hladnjaku. Golema većina uvoznih rajčica, neovisno o cijeni i izgledu, nužno je bezlična i vodenasta.
Kad je, pak, riječ o hrvatskim rajčicama iz plastenika, trenutno u distribuciji nema Rajske koja proizvodi uvjerljivo najukusnije domaće rajčice izvan njihove pune sezone, kao ni rajčica iz beljskog hidroponskog uzgoja, koje se beru između travnja i listopada i također su prilično ukusne.
Budući da dobrih rajčica sada nema, vrijeme je da ih prestanemo jesti svježe. Još je gore pokušati kuhati sa siječanjskim rajčicama. Dobri pelati, po mogućnosti San Marzano, neusporedivo su ukusniji izbor.
