U ovo doba godine skoro svi se hranimo kaloričnije i masnije. U siječnju na tržnicama nema previše zanimljivog svježeg povrća, a fermentirano povrće poput kiselog zelja ili repe traži suho meso. Nema čak ni sitne plave ribe jer je lovostaj, što nas opet vodi prema mesu, najčešće svinjetini, ne samo zbog njene smiješno niske cijene već i zbog običajnih razloga: svinjetina već stoljećima dominira zimskim jelovnicima.
[adsense_content_v2]
U sastavljanju ovog malog vinskog vodiča uz tipična zimska jela, u obzir nismo uzeli samo okuse i teksture već i kalorijsko bogatstvo i težinu zimskih jelovnika.
Sarma je kiselo-slatka, jer svježa svinjetina u nadjevu uvijek sadrži notu slatkoće, i nužno je masna jer se kuha sa suhom svinjetinom. Rizling je svojim voćnim, kiselo-slatkim okusima komplementaran sarmi, a njegova kiselina izvrsno reže kroz masnoću. Ne nađete li dobar rizling, probajte sa suhom graševinom u kojoj se osjeti malo botritisa, poput Mihaljeve, vrhunske beljske ili Vrhunske iločke.
Janjetina se tradicionalno smatra proljetnim jelom i običajno se priprema za Uskrs. Međutim, kraj prosinca i siječanj vrijeme su za najslasniju, mladu mliječnu janjetinu. Njezin jedinstven, raskošan ali delikatan okus traži moćno i balansirano crno vino poput odležanih plavaca s Pelješca, Hvara, Brača ili Komarne. U idealnom bi svijetu uz mliječnu janjetinu pili Stagnum ili Dingač St.Hills, no ta su vina prilično skupa i teško dostupna. U supermarketima možete kupiti vrlo dobre Stinine plavce. Korlat cabernet sauvignon također je dobra opcija.
Ovo je netradicionalo i netipično, ali pečenice su masne, što znači da im treba svježina. Dobre pečenice imaju intenzivan okus, bogatu teksturu i nešto okusa Maillardove reakcije ako su ispravno pečene, što znači da im treba vino jačeg tijela. Optimalno rješenje je svježi nebarikirani pošip poput Nerice. Druga opcija su punije malvazije, s najmanje 13 ili 13, 5 posto alkohola.
Grah je teško probavljiv i zaista mu treba kiselina. No, zapečeni grah s roštiljskim kobasicama jako je žestoko, snažno jelo koje traži bogatije crno vino. A teran je bogat i pun kiselina.
Recimo da je u ovom jelu kiselo zelje ipak manje važno nego u sarmi, što znači da kiselo slatki elementi ne dominiraju. Što opet znači da nam nije neophodan kiselo-slatki rizing već dobro funcionira svježa, ali malo alkoholnija graševina.
Uz snažan, karamelizirano-slani okus pečenih rebara treba nam sočno, krepko crno vino bez previše tanina. Dobri merloti kojih je mnogo na našem tržištu, tu bi morali perfektno funkcionirati. Naravno, ne treba zaboraviti ni frankovke.
Pašticada možda nije tipično zimsko jelo, ali se ipak puno češće priprema u prosincu i siječnju nego u srpnju i kolovozu. Pašticada je iznimno moćno jelo koje traži robusna, alkoholna i taninizirana vina, pa su odležani plavci i caberneti prirodno rješenje. No, možete pokušati i s cuveeima punog tijela poput Krauthakerova Mercsa, Laguninog šampionskog Castella ili Matoševićeve Grimalde.
