Pušnica Bek mala je obiteljska tvrtka iz Kaštela koja se bavi proizvodnjom i prodajom dimljene ribe, od tune i lososa do grdobine i sabljarke. Bek ponosno ističe kako u obradi ribe ne koristi aditive. Riba se dimi na dimu od bukvine piljevine. Oboje zaslužuje pohvalu.
Pretkraj prošle godine nisu imali sreće s lososom. Ministarstvo poljoprivrede povuklo je iz prodaje jednu tranšu njihova dimljenog lososa zbog bakterioloških razloga.
Jučer smo u našem susjedskom Sparu kupili Bekov Morski pršut, kako nazivaju dimljenu tunu. Ovdje je zanimljivo spomenuti da je termin morski pršut prvi, koliko znamo, koristio restorater Josip Tariba u opatijskoj Amfori, kad je na meni stavio izvrsne sendviče od tamnog kruha i sušene tune. Morski je pršut i danas na meniju Plavog podruma.
Kaštelanska sušena tuna koja košta oko 35 kuna za 100 grama, nije loša. Ima privlačan i ugodan okus, ali i nekoliko problema koji bi se mogli relativno jednostavno riješiti.
Prvo, ona je definitivno preslana. Slana je skoro kao slana srdela. Drugo, prezadimljena je. Tuni ne treba puno dima kao suhoj slanini. Treći je problem u pakiranju: tanko rezane fete filea tune raspadaju se kad ih pokušate dignuti s podloge. To bi se moralo riješiti. I četvrto, na Bekovoj web stranici ne spominje se porijeklo tune. Potrošači žele znati odakle dolazi hrana koju jedu. Male lokalne tvrtke poput Beka su važne i željeli bismo da ih ima mnogo više. No, Bek još mora raditi na brojnim elementima svojih proizvoda.
