Kad je Tomislav Tomac prije godinu dana proizveo prvi hrvatski pet nat od graševine, vjerojatno mu nije palo napamet da je pokrenuo najkomercijalniji trend u hrvatskoj vinskoj industriji, još otkako su Franko Kozlović i Moreno Coronica prije više od dvadeset godina kodificirali mladu i svježu malvaziju.
Pet nat se, prirodno, prvo proširio Plešivicom (vrlo šarmantni Coletti) pa je počeo harati Istrom(zaigrana Veralda od terana) da bi, eto, dosegao i krajnji jug Hrvatske. Danas smo, naime, probali pet nat s Pelješca.
Velika i veoma ambiciozno brendirana vinarija Madirazza proizvela je pet nate od pošipa i rukatca (maraštine, zapravo jedne od talijanskih malvazija koja nema nikakve veze s istarskom malvazijom).
Ovdje je potrebno napraviti cezuru. Pjenušava vina proizvedena klasičnom, šampanjskom metodom nemaju što raditi u Dalmaciji. Kanite li proizvoditi klasične pjenušce, pH u vašem grožđu trebao bi se kretati oko 3, a nipošto ne smije prijeći 3,20 (premda su u Cote des Bar zabilježeni i viši rezultati). Da biste u južnoj Dalmaciji održali tako nizak pH morate brati najkasnije sredinom srpnja, kad je grožđe još nezrelo, što znači da ne možete proizvesti dobro vino.
Ne postoji dobro vino od nezrelog grožđa. Berete li kasnije, s višim pH, morate zakiseljavati bazu za pjenušac, što, naravno, ne želimo. Pjenušci su, dakle, načelno kontraindicirani za dalmatinski terroir.
No, pet nat je iznimka. Zbog dva razloga. Prvo, pet nat se pije u njegovoj prvoj godini. Njemu ne trebaju visoke kiseline, a pogotovo ne ona famozna šampanjska desetka (berbe 1996, 2002. i 2008) jer on neće odležavati, pa ne može patiti od pada kiselina. Pet nat je jedini prirodni pjenušac koji se može vinificirati s nižim kiselinama.
Drugo, pet nat podnosi grožđe s više šećera jer se dio tog šećera ionako prerađuje tijekom fetmentacije u boci. Madirazza je velika, jako dobro brendirana vinarija iz Potomja na Pelješcu. Proizvodi oko 300 tisuća litara vina raličitih žanrova, pa nije neobično što se upustila i u proizvodnju pet nata.
Madirazzin pet nat pošip potencijalno je iznimno komercijalan, već i stoga što se nitko nije sjetio napraviti pet nat od trenutno najpopularnijeg hrvatskog bijelog grožđa. Pet nat pošip mutan je poput domaćeg nepretočenog vina, jako aromatičan, s naglascima kruške, jabuke i livadnog cvijeća, ali i s aftertasteom po gorkom karamelu, što sugerira da je grožđe bilo vrlo zrelo, možda čak i prezrelo za ovaj žanr.
Pet nat rukatac puno je svježiji, lepršaviji i čišći, bez ijednog suvišnog elementa. Raspjevani i poletni Madirazzin pet nat rukatac ubraja se među ugodnija i veća recentna iznenađenja na hrvatskoj vinskoj sceni. On definitivno spada u kategoriju zaraznih pet nata. koje društvo od šest ili sedam ljudi pije na kartone a ne na boce.
