Svi već dugo godina znamo da ne jedemo onom što nam se čini da jedemo. Napredak znanosti u sintetiziranju okusa, ultimativni pritisak food costa i nedostupnost pojedinih masovno popularnih sastojaka doveli su nas do toga da i u dućanima i u restoranima kupujemo falsifikate stvarne hrane, na što svjesno pristajemo, jer su masovno dostupni i razmjerno jeftini. Evo devet tipičnih, masovno raširenih okusa čije se imitacije redovito prodaju pod imenom autentičnosti, prirodnog proizvoda.
[adsense_content_v2]
Većina tih proizvoda sadrži ulje tartufa, koje u 99 posto slučajeva nema veze tartufima nego se proizvodi od kemijskog, sumpornog spoja ditiapentin 2,4 koji se masovno industrijski sintetizira. Riječ je o najgoroj suvremenoj prevari u prehrambenoj industriji, koju masovno podržavaju i mnogi skupi restorani.
Svi se ovi slatkiši, kad je riječ o nižim rangovima cijene, proizvode od raznih prašaka s okusom jagoda, dok se komadići jagoda dodaju samo zbog dekoracije i osjećaja uvjerljivosti kod kupaca. Više od 99 posto hrvatskih slastičarni, ovo je doslovno a ne figurativno, proizvodi sladoled od jagoda od industrijskih pripravaka, a ne od jagoda. Isto vrijedi i za skoro sve druge voćne sladolede.
Osim desetak fine dining restorana i dvije ili tri slastičarne, ne znamo nikoga u Hrvatskoj tko koristi mahune vanilije. Svi drugi koriste ekstrakt vanilije ili vanili šećer.
Vrlo malo mesnih industrija dimi meso na pravom, drvenom dimu (Belje je jedan od rijetkih takvih primjera). No, ne radi se samo o mesu ni o hrvatskoj industriji hrane. Seebergerovi dimljeni bademi nikad nisu vidjeli pravi dim. Kako izgleda jedna od inačica umjetnog dima možete vidjeti ako u specijaliziranim dućanima kupite tekući dim. Nama je dosta grozan.
Većina wasabija koje možete kupiti u supermarketima zapravo nisu ništa drugo nego hren obojen u zeleno. Neki brendovi sada tvrde da njihovi proizvodi zaista sadrže mako wasabija, ali to zasad nismo osjetili. Pravi wasabi izraziti je floralan i neka puno veze s onom zelenom pastom koju dobivate uz sushi.
Baš svi slatki proizvodi s pistacijama, koji se mogu kupiti u hrvatskim supermarketima, potpuno su bezokusni. Oni se proizvode ili od aroma pistacija ili od nekvalitetnih pasta od pistacija.
Svaki balsamico jeftiniji od 60 ili 70 kuna tek je kuhani ocat sa šećerom. Oni između 70 i 100 kuna za dva decilitra neka su vrsta fast food balsamica, ali mogu biti prilično dobri. Pravi, dvanaestogodišnji balsamico iz Modene mnogo je skuplji od mnogih vina koja smatramo skupima.
U našim se supermarketima ne prodaju kavijari. I točka. Ikre od lososa i pastrve mogu biti okej, dok crne “kavijare ” od morskog zeca treba izbjegavati pod svaku cijenu. Pravi se kavijar dobiva isključivo od raznih vrsta jesetre.
