Bračka Stina je uvjerljivo je najmodernija, najorganiziranija i najozbiljnija veća dalmatinska vinarija. Stina nije velika u usporedbi s Beljem, Lagunom ili Iločkim podrumima. Stina proizvodi nekoliko stotina tisuća buteljki godišnje, a krajnji je cilj oko pola milijuna buteljki.
[adsense_content_v2]
No, u rascjepkanom, velikim dijelom neprofesionalnom dalmatinskom vinarstvu i vinogradarstvu, Stina zaista zauzima stožernu ulogu. Ne samo zbog kvalitete njenih plavaca, pošipa, vugava i prošeka već baš zbog ozbiljnosti i profesionalnosti cijelog projekta.
Dugogodišnji direktor Stine Ivica Kovačević uspješan je poslovni čovjek koji je strastveno vezan uz vinarstvo i vinogradarstvo. Kovačević sasvim sigurno spada među najkompetentnije sugovornike za analizu i ocjenu stvarnog učinka epidemijske krize na hrvatsko, a osobito dalmatinsko vinarstvo.
Koliko su epidemija i njene posljedice utjecale na Stinine poslovne rezultate?
Mislim da nema ozbiljne vinarije, a posebno ne vinarije okrenute HoReCi, koja tijekom prošle godine nije doživjela veliki pad prihoda. Tako je i Stina u prvih jedanaest mjeseci ove godine zabilježila pad prodaje od 46 posto i pad prihoda od 47 posto.
Što su vam u 2020. godini bili glavni prodajni kanali?
Glavni kanali prodaje nisu se mijenjali. I dalje su to naši stalni distributeri na domaćem i stranom tržištu te vlastita prodaja u našem podrumu u Bolu na Braču. Nažalost, ove su godine skoro svi ti kanali zabilježili znatan pad. Pad kod domaćih distributera iznosio je 40 posto, a naša prodaja u podrumu pala je 41 posto. Jedini kanal prodaje koji nam je porastao bio je izvoz, i to za osam posto. Prodaja preko interneta zasad je zanemariva u ukupnom prometu, baš kao i prodaja u vinotekama.
Kako je kriza utjecala na Vaše poslovne planove?Jeste li morali odustati od planiranih investicija?
Zaustavili smo sve već dogovorene investicije i srezali sve troškove koji mogu čekati bolja vremena.
Jeste li morali otpuštati?
Usprkos značajnom padu prodaje i prihoda, uspjeli smo održati isti broj zaposlenih. Plaće smo smanjili samo u tri proljetna mjeseca. U svim drugim mjesecima isplaćivali smo pune plaće. Tome su svakako pomogle i državne mjere potpora za plaće kao i moratoriji na kredite i leasinge.
Kako biste opisali Stininu strategiju preživljavanja u kriznim godinama?
Iskreno se nadam da je ovo bila zadnja krizna godina koju smo morali preživjeti. Nadam se da će 2021. biti godina oporavka i da ćemo se polako vratiti na stare prodajne statistike. Nemamo posebnu strategiju preživljavanja. Naprosto smo se suočili s padom prodaje vina u restoranima, hotelima i barovima jer su turizam i ugostiteljstvo imali puno manje potrošača nego u normalnim godinama. Vjerujem da ćemo se oporavkom HoReCe i povratkom turista vrlo brzo vratiti rezultatima iz 2019. godine.
Je li fokusiranje na izvoz trajno i izvedivo rješenje?
Ne bih koristio sintagmu fokusiranje na izvoz. Radije bih kazao da je izvoz jedan od normalnih kanala prodaje, koji treba razvijati baš kao i sve druge prodajne kanale. Trajna Stinina orijentacija jest ravnopravni razvoj izvoza i prodaje na domaćem tržištu. Krizna je godina, međutim, pokazala da izvoz može rasti i u najtežim okolnostima.
Može li hrvatska vinska industrija preživjeti još jednu kriznu godinu poput 2020.?
Kratko i jasno – ne može. Mislim da će već sada mnogi propasti. Pogotovo vinogradari koji ne proizvode vino nego žive samo od prodaje grožđa.
Kako hrvatsku proizvodnju vina učintii dugoročno održivom i profitabilnom?
Ovo je vrlo ozbiljno pitanje na koje se ne može odgovoriti u nekoliko rečenica. Ovo pitanje zaslužuje posebnu raspravu. U svakom slučaju, mislim da proizvodnja vina u Hrvatskoj može biti profitabilna, ali cijeli vinogradarski i vinski sektor traže jedan veliki reset, jednu dubinsku reformu.