Hrvatski političari, uz nekoliko iznimaka, nikada nisu osobito marili za vino, a još su manje razumijeli pravila i potrebe vinske industrije. Što je i jedan od razloga za priličnu zapuštenost hrvatskog vinskog izvoza. U ovom kratkom pregledu, u povodu održavanja parlementarnih izbora, sjećamo se što su zapravo voljeli piti šefovi hrvatske države.
Dr. FRANJO TUĐMAN – whiskey
Prvi hrvatski predsjednik Republike, dr. Franjo Tuđman nije se razumio u vina. Na službenim večerama za domaće i strane novinare, u Uredu predsjednika točila su se supermarket vina poput prosječnih graševina i plavaca. Sam je predsjednik volio piti whiskey. U obiteljskoj kući u Nazorovj ulici redovito je nudio whiskey, neovisno o tome jesmo li dolazili u jedanaest ujutro ili u osam navečer. Tuđman nam se uvijek prirduživao s čašom ili dvije nekog srednjeg scotcha s ledom.
Dr. FRANJO GREGURIĆ – kućna vina
Treći hrvatski premijer koji je tu dužnost preuzeo početkom rata u ljeto 1991. godine, prvi je viskorangirani domaći političar koji je poštovao vino. Dr. Gregurić nije, međutim, osobiti vinski konoser. I danas u restoranima katkad naručuje otvoreno vino, pa ga miješa s mineralnom. No, Gregurić je barem donekle razumio važnost vina i potencijalni značaj vinske industrije za hrvatsko gospodarstvo.
HRVOJE ŠARINIĆ – solidan francuski i hrvatski prosjek
Dr. Franju Gregurića na mjestu predsjednika Vlade naslijedio je Hrvoje Šarinić, koji je profesionalnu karijeru ostvario u Francuskoj, pa je silom prilika doznao ponešto o vinima. U Šarinićevoj se lijepoj vili iznad Samobora moglo pronaći dobrih domaćih i francuskih buteljki, ali dugogodišnji najbliži Tuđmanov suradnik nije, zapravo, osobito uživao u vinima niti se s njim moglo ozbiljno razgovarati o vinskoj sceni. Sjećamo se da smo ga jednom prigodom bili ponudili Roedereovim Blanc de Blancsom. Ime Roederer nije mu ništa značilo.
NIKICA VALENTIĆ – prvi vinski fanatik u Banskim dvorima
Poslije Šarinića, u Banske se dvore uselio Nikica Valentić, prvi pravi vinski fanatik među hrvatskim političarima. Valentić obožava vina, razumije se u vina i sam na Pelješcu proizvodi nekoliko tisuća buteljki jako dobrog plavca kojeg dijeli prijateljima. Donedavno je govorio kako mirovinu planira provesti u vinogradu i u podrumu. Valentić voli i druga fina pića: gotovo je nemoguće svratiti u njegov ured, a da tajnica na stol ne iznese bocu Hennessya ili Remy Martina, nevisno o dobu dana.
Uoči parlamentarnih izbora 2000. godine s Nikicom Valentićem kladili smo se u konačni rezultat. Valentić je tvrdio da će HDZ osvojiti barem 30 posto glasova. Već u ponedjeljak ujturo, čim je izgubio, pošteno je poslao dva sanduka Dom Perignona.
IVICA RAČAN – dobra vina, šampanjac i konjak
Početkom dvijetisućitih došlo je do velike, povijesne smjene vlasti. Vladu je preuzeo predsjednik SDP-a Ivica Račan, dok je na predsjedničkim izborima pobijedio Stjepan Mesić. I jedan i drugi bili su na vi s vinima. Račan je, doduše, volio dobro popiti. Relativno često ručali smo u kantini u podrumu Vladine zgrade na Markovu trgu, gdje smo naručivali Grgićev Plavac. Još ranije, večer ili dvije poslje trećesiječanjskih izbora, u Dubravkinu putu popili smo nekoliko boca Perignona. Međutim, kod Račana se, kad je riječ o vinu, radilo o čistom, neinformiranom hedonizmu. Zanimljivo je da je Ivica Račan, baš kao i Nikica Valentić, u uredu redovito držao konjak. Spletom okolnosti, skupa smo gledali famoznu Ivaniševićevu pobjedu protiv Patricka Raftera u finalu Wimbledona 2001. godine. Premda je bilo tek poslijepodne i radni dan, popili smo barem pola boce Martella.
STJEPAN MESIĆ I IVO JOSIPOVIĆ – potpuno nezainteresirani
Stjepan Mesić, pak, nikada nije razvio ukus za dobra pića. I njegov nasljednik Ivo Jospović potpuno je indiferentan prema vinima.
IVO SANADER- skupi šampanjci i supermarket čileanci
Ivo Sanader, Račanov nasljednik u Banskim dvorima, trudio se stvoriti dojam vrhunskog poznavatelja. Kad smo jednom, krajem 2003. godine večerali u njegovoj obiteljskoj kući, prvo je otvorio Perignon iz 1990. jedne od najboljih berbi u povijesti tog plemenitog branda. Ali nakon toga su na red došli dosta loši čileanski supermarket caberneti o kojima je Sander govorio u superlativima, što je dosta poljuljalo naše mišljenje o njegovu poznavanaju vina.
ZORAN MILANOVIĆ – rizling i sauvignon
Zoran Milanović, drugi SDP-ov premijer, također se zanima za vina i ponešto ih poznaje. Putovao je velikim fancuskim viskim regijama, poput Loire i Alsacea, pa je razvio dobar ukus za vrhunske sauvignone i rizlinge. Osim toga, Milanović dobro pamti: neki nas je dan iznenadio kad je rekao da zna što je kadarka, te je prilično precizno odredio gdje se najviše uzgaja. Utoliko je neobičnije što Milanović nije učinio ništa da pomogne izvoznim naporima hrvatske vinske industrije.
I dva primjera koja se moraju spomenuti…
ANDREJ PLENKOVIĆ- član ugledne vinske obitelji
HDZ-ov kandidat za premijera dolazi, iz vinske obitelji. Legendarni Zlatan Plenković, koji je preminuo ove godine, Plenkovićev je stric. A drugi vodeći hvarski vinar, Andro Tomić, buteljirao je posebno izdanje plavca u čast Plenkovićeva izbora za člana Europskog parlamenta.
MIOMIR ŽUŽUL – spreman za sommelierski ispit
Ako se Sanader i nije zapravo razumio u vina, njegov prvi ministar vanjskih poslova dr. Miomir Žužul njima se bavio iskreno, strastveno i kolekcionarski.
Žužul je gotovo stručnjak za Bordeaux i Kaliforniju i vrlo solidno razumije procese proizvodnje vina. Uz Ivana Jakovčića, jedini je hrvatski političar koji bi mogao položiti sommelierski ispit.
