Večernji list u srijedu je objavio je porazne rezultate nedavnog ispitivanja Državnog inspektorata. Ono na što smo u nizu članaka upozoravali na Kultu Plave Kamenice, sada su potvrdile i državne institucije: hrvatski supermarketi krcati su lažno deklariranih ekstradjevičanskih maslinovih ulja.
[adsense_content_v2]
Čak 50 posto svih ulja koja je Državni inspektorat provjerio kemijskim i senzornim analizama, nemaju svojstva koja bi po propisima trebala imati da bi se deklarirala kao ekstradjevičanska. Inspektori kažu da su im pažnju privukla ulja koja su se na akcijama prodavala po dvadesetak do tridesetak kuna, što je daleko ispod bilo kakve realne cijene za prava ekstradjevičanska ulja.
ULJE 2019/2020. Kako se falsificiraju jeftina maslinova ulja iz supermarketa
Kemijske analize maslinovih ulja u Hrvatskoj se namjerno provode pogrešno i suprotno pravilnicima
Od 25 ulja koja su uzeli na analizu (a u trgovinama je daleko više etiketa, u Hrvatsku se uvozi oko 4,5 milijuna litara ulja godišnje), čak je 14 palo na testovima. Statistike se poklapaju s onim što se odavno zna i na što hrvatski maslinari upozoravaju: u Hrvatsku, koja ima Istru kao najbolju maslinarsku regiju na svijetu, masovno se uvozi smeće koje se stavlja u konkurenciju s najboljim hrvatskim uljima.
Od sedam ulja iz Hrvatske, kažu u Državnom inspektoratu za Večernji, dva su bila “nesukladna” propisima. Od preostalih 18 ulja čak dvanaest je bilo lažno deklarirano. Riječ je o jednom ulju iz Grčke, deset ulja iz Italije i sedam iz Španjolske. Ulja iz trežih zemalja nije bilo. Za šest su uzoraka trgovci su zahtijevali senzorska protuocjenjivanja u Španjolskoj i Italiji, ali ta su ulja i tamo prošla isto. Pala su na testu.
Državni inspektorat izdao je tri prekršajna naloga i tri rješenja o zabrani stavljanja na tržište. Večernji list doznaje kako bi zabrana “vjerojatno bilo i više da zakon o trgovcima ne ostavlja mogućnost da sami povuku ‘neispravan’ lot s tržišta bez rješenja o zabrani dokažu li da su ga neškodljivo zbrinuli, vratili dobavljaču ili predeklarirali, dok dio njih zahtijeva superanalize koje traju i osam mjeseci, a kad stignu rezultati, dokazni je materijal odavno nestao s polica, prodan je i potrošen u kućanstvima”
