Lani smo pisali o senzacionalnoj zabuni u njujorškom restoranu Balthazar. Stol do stola u Balthazaru su sjedili mladi par i društvo financijaša s Wall Streeta. Financijaši su naručili Chateau Mouton Rothschild od 2000 dolara, a mladi par neki jednostavni pinot za 18 dolara.
Sommelier je vina natočio u iste dekantere. Konobar ih je slučajno zamijenio i dečkima s Wall Streeta natočio jeftini pinot, a mladom paru Mouton. Domaćin društva s Wall Streeta hvalio je čistoću okusa pinota uvjeren da pije veliki bordeaux, a mladi par se zabavljao pretvarajući se da pije najskuplje vino, ne znajući da zaista piju Mouton Rothschild.
Zabuna je ispravljena, restoran je podmirio sve račune i nitko se nije ljutio. Tip koji je hvalio čistoću okusa pinota tvrdio je da je sumnjao da ne pije Mouton. Bio je to jedan od najpopularnijih članaka na Kultu, scena kao da je izišla iz Vuka s Wall Streeta. No, nedavno objavljena studija mogla bi barem donekle opravdati glupana za stolom s Wall Streeta koji se pretvarao da nešto zna o vinu a ne razlikuje jeftini pinot od Mouton Rothschilda.
Grupa znanstvenika na Sveučilištu u Baselu i Švicarskoj htjela je doznati koliko na percepciju vina utječu različite okolnosti. Organizirali su slijepo kušanje u malim grupama s ukupno 140 sudionika, odabrali su ljude koji često piju vina ali nisu stručnjaci.
Natočili su im Montepulciano d’Abruzzo od 70-tak kuna, vina iz Bolgherija od tristotinjak kuna i jedno toskansko vino od petsto kuna. Ispitanicima su otkrili cijene vina, ali lažne. Cijenu najjeftinijeg vina uvećali su četiri puta, a najskupljem su umjetno snizili cijenu. Na slijepom kušanju Montepulciano d’Abruzzo je ocijenjen daleko najbolje, piše časopis Food Quality and Preference, dok su druga dva vina dobila približno iste ocjene.
Teza autora studije je da visoka cijena vina kod ljudi budi entuzijazam i očekivanja, pa imaju dojam da u skupljem vinu pronalaze puno više aroma i okusa. “Znamo koliko je kontekst važan,” izjavio je za Decanter profesor Jens Glaab s baselskog Sveučilišta koji je svoj rad posvetio placebo efektu, “Um je nešto divno, može natezati istinu sve dok se ona ne prilagodi očekivanjima.”
Profesor Glaab stoga ljudima koji zaista vole vino ne savjetuje da se u izboru vode cijenom nego samo kušanjem, raspoloženjem i prilikom za koju kupuju vino. Ovo je jedno od mnogih istraživanja na temu odnosa cijene vina i njegove prođe kod kupaca, i zanimljiv doprinos tom pitanju. Tim Sveučilišta u Baselu ubuduće planira istraživati kako cijena vina utječe na doživljaj intenziteta vina, okusa, boje i aromatike, ne samo na ukupnu dopadljivost. Pozvali su i druge kolege da se posvete ovoj temi kako bi brže dobili potpuniju sliku.
