Prije par godina prvi se put pojavio “Bijeli Stagnum”, macerirani rukatac velikog Frane Miloša, koji nas je potpuno i bezuvjetno fascinirao. “Bijeli Stagnum” u međuvremenu je promijenio ime u Stalagmit kako se vino službeno zove, i definitivno se uvrstio u nekoliko njafascinantnijih hrvatskih oranža. Vinarija Križ s Pelješca svojim je maceriranim Grkom postigla zasluženo kultni status.
Za vrijeme zadnjeg lockdowna probali smo Traditional Orange vinarije Madirazza iz Potomja. Riječ je o još jednom izvrsnom maceriranom vinu s Pelješca, napravljenom od grka s dodatkom pošipa.
Traditional Orange iz 2019. godine s 13,5 posto alkohola mekan je i elegantan, s puno svijetlih aroma suhih citrusa, s nešto herbalnih aroma, vrlo zrelim taninima i okusom čija citrusna nota upotpunjena elementima žutog, opet jako zrelog voća, dobro slijedi mirise i s prilično dugim, mineralno-voćnim aftetasteom.
Riječ je o vinu koje je istodobno komercijalno i ozbiljno kompleksno i koje pokazuje dvije činjenice bitne za oblikovanje stilistike vina od bijelih sorti na samom jugu Hrvatske.
Prvo, grk, baš kao i rukatac, jako voli maceraciju. Drugo, na Pelješcu, koji je poznat po crnim vinima, upravo se stvara scena nacionalno relevantnih vina od maceriranih bijelih sorti.
Traditional Orange prvi je Madirazzin iskorak u macerate. Ova velika vinarija iz Potomja, najpoznatija po portfoliu prilično originalnih Dingača, proizvodi, međutim, i čitav niz bijelih vina.
U recentnim kušanjima najviše su nam se svidjeli moćan, bogat i kremast grk Herakles, i svježi, mineralni ali opet dosta bogati pošip Garbinada, prepun jako zrelog voća s notama manga, dinje i bergamota.
Ta su dva vina razmjerno teško dostupna, kao i lepršava, svježa, lakopitka Malvasia koja bi se trebala masovno točiti na čaše u restoranima i barovima Dubrovačkog primorja.
No, i široko dostupne serije Madirazzinih bijelih vina, poput Vrhunskog pošipa koji se za osamdesetak li malo više kuna prodaje u supermarketima i Maraštine sur Lie, koja u zagrebačkim vinotekama košta tek šezdeseteak kuna, pokazuju da južnodalmatinska vina iz godine u godinu postaju sve zanimljivija i tehnički preciznija, i to izvan kruga šest ili sedam renomiranih proizvođača s Korčule.
