Uz brojne dobre strane, od osiguravanja radnih mjesta, preko poticanja napretka gastronomije, vinarstva i proizvodnje hrane do golemog doprinosa BDP-u, snažno razvijeni turizam donosi i niz patoloških pojava.
Te su pojave katkad brutalno materijalne, poput urbanističkih zločina u srednjoj i južnoj Dalmaciji, katkad sociološki ekstremne poput pretvaranja splitskih stanova u golemi zimmer frei u vrijeme Ultre, a katkad naprosto bizarne i antipatične kao u slučaju pojedinih “inovativnih” proizvoda namijenjenih sirotim turistima ili vezanih uz turistički imidž pojedinih dijelova zemlje.
Tako se u zadnje vrijeme pisalo o pozlaćenim steakovima za 7500 kuna, pa o maslinovu ulju za tisuću kuna, dok su prije šest ili sedam godina dva konavoska poduzetnika pokušavala prodavati pjenušac za 1500 kuna, što je u ono vrijeme bilo točno 500 kuna skuplje od maloprodajne cijene Dom Perignona, ili 250 kuna skuplje od maloprodajne cijene Kruga.
No, vrhunac bizarne patologije među hrvatskim turističkim proizvodima vjerojatno je komprimirani zrak. Naime, jedan gospodin s Malog Lošinja još od 2016. godine radi na prodaji lošinjskog zraka u sprejevima jer je, kako znamo, na Lošinju, poznatom lječilištu, zrak neobično čist i zdrav.
Čini se da ideja nije postala masovno popularna, jer se još nisu pojavili oponašatelji s, primjerice, sprejevima zraka s vrha Velebita ili s nenaseljenih otoka. Sve ove neukusne bizarnosti postale su, nažalost, neizbježan, premda rubni segment hrvatske turističke ekspanzije.
Stoga umjesto da se samo zgražavamo, mogli bismo se pitati što slijedi: parfem s mirisom sredozemne medvjedice ili dezodorans od istarskih bijelih tartufa?
