Vrhunac je sezone kamenica, pa je logično da i bolja samoposluživanja drže kamenice. Cijena kamenica u supermarketima pokazuje da školjke koje najviše volimo nisu nikakva luksuzna roba, nego masovno dostupna narodna delikatesa koju bi trebao držati svaki riblji street food, a u ovo doba godine baš svaki restoran koji se želi baviti sezonskom hranom.
U svakom slučaju, danas oko sedam navečer u Sparu u Branimirovoj kraj križanja s Heinzeleovom, u ribljoj smo vitrini naišli na punu vreću kamenica po cijeni od 49 kuna za kilogram. Za probu smo uzeli samo deset školjki, što nas je koštalo malo manje od pedeset kuna.
Čim smo došli doma, ovorili smo školjke. Otvaranje kamenica nije težak posao. Potpuni nevježa tu jednostavnu vještinu može svladati za desetak minuta vježbanja, a malo iskusniji amater otvara barem dvije školjke na minutu. Vic je u tome da u dnu školjke pronađete šupljinu koja vodi do mišića. Čim malim oštrim nožem presječete mišić, školjka se lako otvara.
Otvorili smo, dakle, nekoliko netom kupljenih kamenica koje su bile fenomenalno mineralne, umjereno debele (iako nažalost nisu iz Malostonskog zaljeva) i ugodno slano-slatke: vjerajatno dolaze iz bočate vode. Tekstura je bila umjerno čvrsta, mekana ali nipošto ljigava.
S par kapi zadnje ture limuna iz Škabrnje kupljenog jutros kod naše omiljene prodavačice na Kvatriću, ove su se školjke pretvorile u visoku gastronomiju za mali novac. Dakle, ako se ne bojite naizgled neprijateljskih ljuštura koje podsjećaju na oštar kamen, i ako volite zaista najukusnije živo meso iz mora koje se može kupiti za malo novca, i koje čak ne morate kuhati (ali možete, s izvrsnim rezultatima) ovih dana svakako potražite kamenice: na ribarnicama, u restoranima, ili u supermarketima.
