Danas smo u Budweiseru u Heinzelovoj doručkovali biftek. Kažemo doručkovali, jer smo u Budweiser sjeli oko pola dvanaest. No, biftek je kao idealan izvor proteina vrlo podesna hrana za rano doba dana. U Budweiseru u Heinzelovoj u zadnje smo dvije godine pojeli barem dvadesetak bifteka.
Uočili smo puno nekonzistentnosti. Nekad su rezovi vrlo debeli, a nekad tanji i širi, kao danas. Nekad se biftek servira na vrućem tanjuru, a nekad, kao danas, starinski na prepečenom kruhu, što dobro izgleda no problem takvog serviranja popularnog u zagrebačkim restoranima prije četrdesetak godina, jest u tome da se steak brzo hladi, pa bismo ipak preporučili posluživanje na vrućem tanjuru.
Važno je, međutim, da je u svih dvadesetak slučajeva, neovisno o rezu i načinu serviranja, biftek bio mekan kao maslac, očišćen od žilica i vezivnog tkiva, a u većini primjera, kao danas, upravo perfektno pečen: lagano spaljen izvana, sa snažnim okusom Maillardove reakcije, i crven iznutra.
Biftek u Budweiseru nije jeftin. Košta 150 kuna, što je otprilike tri puta više od cijene prosječnog jela u toj pivnici, i neznatno manje od cijene bifteka u velikim gradskim restoranima poput Carpaccia i Vinodola.
No, Budweiserov biftek, onaj čisti, bez ikakvog umaka, najbolji je biftek koji se može pojesti u zagrebačkim zalogajnicama i roštiljarnama.
