Josip Juraj Strossmayer ovih je dana glavni pokrvitelj zagrebačkog street fooda. Tisuće Zagrepčana i turista svake večeri hodočaste do biskupova spomenika iza zgrade Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, koji domninira štandovima na kojima se prodaju hamburgeri. Na Strossmayerovu se trgu, naime, sve do 25. rujna održava Burger fest, koji je već prve večeri privukao toliko mnogo posjetitelja da je RougeMarin ostao bez hrane negdje oko pola osam, pa su se dvadesetak metara dugi repovi stvarali pred Submarineom. U noći punog ali zamagljenog mjeseca , dok je iz zvučnika tutnjao Helter Skelter, ovaj dio Zrinjevca prepun ljudi koji su sjedili i po obližnjim klupama, za improviziranim stolovima ili naprosto na travi, doimao se poput minijaturnog Woodstocka.
Festival hamburgera samo je jedna od četiri manifestacije ulične hrane, koje se istodobno održavaju u najstrožem gradskom centru. Odmah do hamburgera, u samom srcu Zrinejvca , traje Film Food Festival s nizom interesantnih kućica poput Dobrih vina ili San Servola, puno street fooda i fast fooda i slastičarni, koji također privlači bezbroj prolaznika. U četvrtak navečer u zrinjevačkom se pavijonu odvijao i show cooking.
Parsto metara sjevernije na Europskom trgu, održava se Svijet na tanjuru. Kako ime kaže, riječ je o manifestaciji etničke hrane koja je okupila skoro sve relevantne zagrebačke istočnjačke restoranske brandove poput Royal Indie , Walk and Rolla (street food ekspozitura kineskih restorana Asia), Curry Bowla ili Gingera, pa bavarski Maximilian, kao i ponešto regionalnih predstavnika poput jeftinog makedonskog štanda ili zagrebačkog Dide, gdje se kuhao brudet.
Sinoć se na stageu ispred sasvim dobro popunjeg trga izvodila i narodna makedonska glazba, što se posjetiteljima Svijeta na tanjuru prilično svidjelo. Naposljetku, pola tramvajske stanice zapadnije na početku Tomićeve, u sklopu programa Vinoljupci u Tomićevoj organizirani su dani slavonskih i podunavskih vina. Tomićeva je poznati prvoborac zagrebačkog uličnog života, pa je i ta manifestacija stvorila solidnu gužvu, premda se na njoj pojavilo premalo izlagača: od važnijih imena tek Iločki podrumi, Vina Buhač, Kutjevo i Feravino, te jedan ili dva proizvođača kulena. Šteta je što organizatori nisu uspjeli nagovoriti Vladu Krauthakera i Belje da sudjeluju na partyu u Tomićevoj.
U Zagrebu se zaista nikad nije odjednom održavalo toliko uličnih događaja posvećenih hrani, vinu i pivu, i nikada toliko ljudi nije jelo i pilo na ulici.
Što je sve izvanredno. Zagreb napokon izgleda kao živ i veseo i energičan grad, a ugostitelji koji su odlučili izaći na ulice dobili su solidnu priliku za dodatnu zaradu. Čini se da se duh zagrebačkog uličnog adventa počeo širiti i na druge mjesece u godini, te da je Zagreb ovog ljetnog rujna postao regionalno središte ulične hrane. Što, naravno, dodatno jača zagrebački turistički potencijal.
