U petak 9. travnja ponovno se otvorio Theatrium chefa Filipa Horvata. Theatriumovo otvaranje tjednima kasni za drugim velikim zagrebačkim restoranima, no Filip Horvat svoj restoran u atriju ZKM-a ionako smatra vrlo dugoročnim projektom u kojem mjesec ili dva ne igraju osobitu ulogu.
Danas oko jedan, svih je šest stolova na Theatriumovoj terasi bilo zauzeto. I svi su, osim jednog, bili osunčani, što je dosta važno u vjetrovite dane.
Theatriumov prvi meni poslije skoro pola godine time outa logično je minimalistički. Sastoji se od tek desetak jela, uključujući klasične Horvatove favorite poput rižota s biftekom i govedine Wellington. Ako smo dobro vidjeli, danas među glavnim jelima nije bilo nijedne ribe.
Minimalizmu usprkos, hrana je jako dobra do fenomenalna. Kad kažemo fenomenalna, mislimo na tartar od divljih šaproga s tekućim žumanjkom, majonezom s uljem koštica grožđa i adiktivnim hrustavcem sa sirom. To je jelo, dakle, genijalno u eleganciji i čistoći okusa, međuodnosu tekstura i raskošnom dojmu koji ostavlja. Budući da košta smiješnih 50 kuna, zaista se ne možemo sjetiti boljeg primjera visoke gastronomije za manji novac u novijoj povijesti zagrebačke restoranske scene (zbog tekućeg žumanjka gosti bi uz šparoge trebali dobiti žličice, što je danas nažalost izostalo).
Druga jela koja smo probali u petak ne pripadaju visokoj gastronomiji, nego slasnoj bistro kuhinji, poput capelletta punjenih janjetinom ili izvrsnih kruščića s maslacem s crnim tartufima.
Povratak u visoku gastronomiju goste koji pametno naručuju očekuje među desertima. Riječ je o zelenoj jabuci posluženoj s meringom, gelom od ruma i demerare i redukcijom jabuke. Zelena jabuka koja dominira tanjurom nije, naravno, prava jabuka, nego lijepo jabukoliko tijelo punjeno elementima tarta od jabuke okruženo najfantastičnijim sladoledom od lješnjaka kojeg smo probali izvan restorana s dvije ili tri zvjezdice.
Horvatova je jabuka sama po sebi vrijedna dolaska u Theatrium: ako niste avanturistički raspoloženi, prvo možete naručiti tartar biftek, rižoto ili pastu s kozicama, ali ne smijete propustiti ovaj desert, s kojim se može uspoređivati još jedino dekonstruirana međimurska gibanica Brune Vokala u Noelu. A ako zaista želite ozbiljno jesti, počnite šparogama, nastavite s Wellingtonom pa završite s jabukom.
Vinska je lista trenutno pomalo devastirana, no na njoj se još može naći ponešto dobrih vina, uključujući jako mineralni šampanjac Pertois-Moriset koji doslovno miriše na kredu (šampanjsko se tlo dijelom bazira na kredi).
Theatirum se trijumfalno vratio na pozornicu. Odličan je već u sadašnjem, minimalističkom izdanju. Sa sadržajno opsežnijim menijem i obnovljenom vinskom kartom, ponovno će zauzeti jedno od najviših mjesta u hrvatskoj restoranskoj hijerarhiji.
