Sa Il Secondove terase nadaleko svijetle grijalice i lampe. Sve su stolice pokrivene debelim toplim dekama, a dodatne su deke prebačene preko rukohvata. Na klupama, između deka razbacano je puno mekih jastučića. U ovom hladnom i vlažnom proljeću Il Secondo je svoju terasu pretvorio u toplo sklonište od niskih temperatura i kiše; riječ je o jednoj od nainteligentnije i najfunkcionalnije uređenih terasa u cijelom Zagrebu, pa nije neobično što su oko jedan popodne svi stolovi bilo zauzeti ili rezervirani.
A i hrana je u redu, pa čak i nešto bolja od ove lakonske, prosječno pozitivne ocjene. Gusta juha od divljih šparoga s pametnim dodatkom kozjeg sira bila je umjereno gorka, baš koliko treba da bi se osjetile šparoge, a ipak dovoljno blaga da bi je mogli jesti i gosti koji nisu obožavatelji gorčine divljih šparoga.
Fritaja s divljim šparogama i pršutom odlično je pripremljena: važno je da su na fritaju stavili fete svježeg pršuta, jer pršuti uglavnom ne vole termičku obradu. Bilo bi, međutim, efektnije da za stolom na fritaju konobari naribaju malo parmezana ili grana padana. I jaja i šparoge i pršut vole te vrste sira, a jelo bi postalo kompleksnije. Divlje šparoge mogu se dobiti i s crnim linguinima i kozicama.
Fiksni se meni, kao i i uvijek, sastoji od velikog izbora tjestenina, par komada mesa i ribe poput bifteka i filea tune, kao i uobičajenih talijanskih predjela: tri carpaccia, crostini, pršut San Daniele Cijene su vrlo korektne. Obilna fritaja košta 65 kuna, a steak od tune kao jedno od najskupljih jela, 120 kuna.
Vina na čaše dobro su izabrana. Pili smo chablis Mont de Milleau kuće Domaine du Chardonnay i izvrsni Simčičev Pinot Grigio. Il Secondo je definitivno jedina restoranska institucija Novog Zagreba. Neodoljiva terasa samo je učvrstila takav njegov status.
