Lani je Malvazija Festigia iz berbe 2017. osvojila zlatnu medalju na Decanterovim Svjetskim nagradama. Problem je, međutim, bio u tome što se lani više nije mogla kupiti ni jedna buteljka Malvazije Festigie iz 2017. godine, jer su sve rasprodane do kraja 2018. Festigia iz 2020. godine mogla bi doživjeti istu sudbnu. Riječ je o još jednom vinu šampionskog potencijala i duljeg roka trajanja i dozrijevanja koje će se, bude li turisička sezona uspješna, skoro svo popiti u prvoj godini.
No, to je sudbina hrvatskih bijelih vina, osobito onih iz turističkih područja, i tu se zaista ne može mnogo učiniti osim što vinarije moraju početi uspostavljati knjižnice vina iz svih berbi, a osobito onih boljih.
U svakom slučaju, nova Festigia iz 2020. jedna je od najekspresivnijih Laguninih malvazija dosad. Ona ima prilično kompleksan bouquet koji daje malo više od uobičajenog zbroja deskriptora za malvaziju (bagrem, žuto voće, citrusi, zeleni elementi).
Tekstura je još zanimljivija: potpuno je glatka, blago uljasta i linearna, bez šupljine na srednjem nepcu. Okus je dug, slojevit, “malvazijski”, no značajno dojmljiviji i puniji nego kod tipičnih mladih vina, s onom atraktivnom dozom vibrantnosti koja razlikuje vrhunska vina od solidnih vina.
Festigia iz 2020. već je sada jako dobro vino, koje bi trebalo piti uz bijelu ribu, rakove, školjke, rižoto ili tjesteninu s kremastim umacima. Međutim, za dvije ili tri godine mogla bi postati briljantna. Uostalom, mnoge bazične malvazije poput Matoševićevih i Polettijevih, kao i razne Festigie, ne samo šampionska iz 2017, pokazale su da najpopularnije hrvatsko restoransko vino može izvrsno dozrijevati.
