U rubrici Kulta Plave Kamenice vodeći hrvatski sommelieri preporučivat će vina, otkrivati osobne preferencije i s čitateljima dijeliti dojmove o vinima i profesionalni pogled na svakodnevni život s vinom. Ove nedjelje vina preporučuje Jelena Šimić Valentić. Gospođa Šimić Valentić osnivačica je zagrebačkog butika vinske kulture Pupitres i vjerojatno najaktivnija vinska edukatorica u Hrvatskoj, kroz čije su vinske tečajeve prošle tisuće ljudi, autorica nedavno izišlog priručnika Wine Tasting Notes. Nositeljica diplome Hrvatskog sommelierskog kluba, Jelena Šimić Valentić prije otvaranja Pupitresa bila je sommelierka zagrebačkih restorana Mu i Apetit City.
Moram priznati da sam kroz cijelu svoju sommeliersku karijeru najbolja vina kušala zahvaljujući svojim bivšim šefovima, gostima, distributerima i posjetima vinskim festivalima koje sam obilazila diljem svijeta. To su bila neka najzvučnija imena u svijetu vina, neki mali vinari i neka ne baš poznata imena ili pak neka od najskupljih vina svijeta i ikone vinarstva i vinogradarstva u svijetu i kod nas. Dakle, odgovor na pitanje, što kao sommelierka pijem u prvoj je rečenici. Cijelu moju petnaestogodišnju sommeliersku karijeru.
Smatram velikim blagoslovom da sam bila i da sam okružena istinskim vinoljupcima koji su me oblikovali u to što jesam i to što radim. Tako je i danas. Svakim danom. Samo što sam zadnjih sedam godina sam svoj gazda. Ruku na srce, vjerojatno mi jedna moja plaća ne bi bila dovoljna za bocu vina koju redovno kroz dan ili mjesec kušam, ili sam kušala u prošlosti. Zato im, prvenstveno svima HVALA i drago mi je da vas imam.
Kroz gotovo svakodnevne degustacije kušam vina koja me potpuno osvoje i uvijek, ali uvijek se vežem za priču, tradiciju, filozofiju proizvodnje vina, posebnost u proizvodnji i izričaju i na kraju zadnje ali ne i najmanje bitno, rekla bih čak i najvažnije – osobu iza vina.
Čim netko govori o vinu koje ga je oduševilo, ili neki stil vina postane izuzetno popularan, imam potrebu istražiti sve o njemu. Žao mi je što nemam vremena i prilika češće putovati i istraživati svijet vina i vinograde, no to je sada tako i vjerujem da će se to u budućnosti promjeniti.
Budući oduvijek jako volim šampanjce i pjenušce (tako je i nastala inspiracija za ime Pupitres ) izdvojila bih meni najdraže poput Kruga, Veuve Clicquot La Grande Dame, Taittinger, bazni i Comtes de Champagne Blanc de Blanc i Ruinart Blanc de Blancs… Evo upravo dok nastaje ovaj tekst kušam izvrstan Jacquesson Cuvée No. 737 Dégorgement Tardif i mislim da sam u raju, sve zahvaljujući jednom posebnom gostu koji se opušta u Pupitresu uz jazz i vrhunski šampanjac… I tako je već godinama sa svim našim dragim gostima.
A kada je društvo dobro i kada sam okružena tako veselim ljudima, pjenušava vina postaju još posebnija i slojevitija. Godinama, jedan od najdražih,u kojemu uživam gotovo svakodnevno je Bouvet Cremant de Loire Rose Brut. Smatram da svaki vinoljubac karton ovih mjehurića mora imati doma za svaki slučaj.
Ne mogu a da ne spomenem naše domaće pjenušce, posebno one obitelj Tomac čiji rad i postojanost iznimno poštujem i cijenim, koji su veliki vizionari i pomicatelji planina. Sve njihovo naprosto volim. Kad smo kod mjehurića Diplomat je divan, dok se Amfora pjenušac ili Classic 2006. mogu usporediti s najboljim šampanjcima koje volim. Iako ne volim čuvati vina, radije ih dijelim i pijem, jednu bocu ovoga velikog pjenušca čuvam. Naša Plešivica je divna. Poštujem i volim vina obitelji Korak i Šember, kao i sve vrijedne i velike vinare toga kraja.
Posljednih godina, iznimno me veseli rast i napredak naše podregije Zagorje – Međimurje gdje bih izdvojila obitelj Štampar i njihov Sauvignon, koji se može piti u svako doba dana. Volim našu regiju Slavoniju i Podunavlje odakle godinama dolaze najbolje vrijednosti za novac. Izdvojila bih obitelj Krauthaker i njihov Pinot crni koji me uvijek okrijepi ili pak Chardonnay Rosenberg koji je klasik već desetljećima, izvanredan chardonnay za osamdesetak kuna. Fantastične su mi obiteljske priče poput braće Benvenuti, od čijeg Terana naprosto ozdravim (pogotovo kad mi je nizak tlak ) ili dolje u našoj Dalmaciji, gdje moram istaknuti obitelji Miloš, Bura –Mrgudić, Rizman, vina Stina, St.Heels obitelji Tolj, Plenkovića i ostale.
Bilo bi nepošteno ne spomenuti sve sjajne vinare koji pomiču granice. Ovim putem ih možda nisam istaknula, ali oni znaju koji su. I mi ih, sommelieri i vinoljupci, prepoznajemo i svakodneno preporučujemo i podupiremo dalje. Zato nemojte zamjeriti na stotine i tisuće vina koje nisam spomenula. Pišući ovaj tekst poslužujem paralelno naše goste u Pupitresu i misli kao i sjećanja na kušana vina lete.
Zapravo, posljednih godina, najviše se opustim i uživam u vinu tijekom godišnjeg odmora na Lošinju, uz naše divne prijatelje, kada jedni drugima želimo otvoriti bocu koja nas trenutno oduševljavae. Ono najbolje što trenutno imamo u arhivi želimo podijeliti jedni sa drugima. Pomičemo svoje granice. Bitno nam je samo da smo sretni. Kuhamo, sviramo gitaru i uživamo u društvu. Jer, vino je sve to.
Vino traži priliku. Ovisno što jedemo, s kim smo u društvu, koje je doba dana, je li ljeto ili zima? Kakvog smo raspoloženja? Sve su to bitni momenti koji će odlučiti koje vino kušam i koje vino volim piti. Volite i istražujete vina, promatrajte i slušajte vinare i priče, njihove ruke, njihov rad i osmijeh, osjetite vino, uživajte. Jednostavno, uživajte u vinu i neka vas ono vodi. Jer, ono što danas volite, sutra će možda poprimiti drugačiji izričaj, gledat ćete to vino na drugačiji način. Tražite vrline u vinu. I ne zaboravite, od dobrog vina nikada se ne možete opiti, nikada, možete se samo oplemeniti.
