Veći dio Hrvatske i manji dio Europe danas su se preselili na Jadran . Što je izvrsno za turizam, poljoprivredu, vinarstvo i dobre restorane. Nažalost, sada dolazi vrijeme ekstraprofita i za vrlo loše restorane koji žive od kontinuiranog varanja svojih posjetitelja. Jadran je prepun tourist trap gostionica, a evo što nipošto ne bi smjeli naručivati ako baš niste mazohist.
Ovo je jelo, dakle, najgora prevara na cijelom Jadranu. Restorani koji prodaju riblje plate ustvari skupljaju ostatke morske hrane nepoznatog porijekla po zamrzivačima, frigaju ih ili grilaju s groznim uljem, nabildaju češnjakom i onda prodaju sirotim turistima za 20 do 50 eura. Na cijelom Jadranu ne postoji ništa gastronomski kompromitantnije od riblje plate. Izbjegavati po svaku cijenu.
U zagrebačkim, međimurskim i slavonskim roštiljarnama mesne su plate pune digniteta i ozbiljnih ukusnih komada mesa. U turističkim mjestima na Jadranu mesne su plate kombinacija žilavih cijelih komada mesa i mljevenog mesa nepoznatog sastava i porijekla.
Ništa nije toliko kompromitiralo svjetski renome ragua i carbonare kao turističke, uglavnom nejestive verzije tih jela. U većini slučajeva puno je bolje otići u McDonald’s nego naručiti carbonaru ili bolognese na rovinjskoj ili porečkoj rivi.
Većina jela s tartufima koja se prodaju na našim rivama sadrže tartufatu ili ulje od tartufa, i nikad nisu vidjela tartufe. Ovdje je riječ o prevari koja dubimski kompromitira nacionalnu gastronomiju.
Na moru ima dobrih burgera. No, većina restoranskih burgera bazira se na pljeskavicama industrijskog porijekla, s nula okusa po mesu.
U turističkim gostionicama na moru bečki se često priprema u fritezama punima užeglog uljai vrlo se rijetko radi od teletine, jer je preskupa. Općenito govoreći, naručiti bečki kraj mora prilična je besmislica.
