U steakhouse Oxbo u jednom od tri zagrebačka Hiltona, onom u Vukovarskoj, dolazimo od prvog dana rada. Oxbo je bio daleko najbolji u vrijeme chefa Tomislava Nikšića, koji se jako razumio i u steakove i u skoro sve glavne kulinarske tehnike i u vođenje restorana. U zadnjih par godina Oxbu baš nije išlo bajkovito.
Tijekom pretporšlog posjeta nije radio air condition, a bilo je vruće skoro kao ovih dana, dok su nam zadnji put žestoko prepekli flanksteak. Flanksteak je nažalost, onaj rez govedine koji ne podnosi predugu obradu na grillu jer postaje gumasto žilav.
Danas je klimatizacija u Oxbu radila savršeno, a jelovnik se napunio zanimljiivm jelima. Osim standardne selekcije američkih black angus odrezaka, koji su nam preteški za ove vrućine, Oxbo u sekciji predjela ima nekoliko privlačnih salata, poput one s bulgurom, panzanille i salate s pečenom govedinom.
U izboru toplih predjela i malih jela pažnju nam je odmah privukla korma curry od povrća. Korma je gusti kremasti curry baziran na glavnim sastojcima većine indijskih curryja: svježem đumbiru, čiliju, luku, češnjaku, korijanderu, kurkumi i piskavici.
U neke se varijante dodaje kokosovo mlijeko ili vrhnje, ali se većina kormi dovršava jogurtom ili raitom. Nama su se uvijek sviđale verzije dovršene grubo mljevenim bademima.
U Oxbu smo, dakle, za predjelo naručili tartar od tune, koji je bio izvrstan. Jako fina tuna ukrašena je kuglicom kremastog, umjereno ljutog hrena. Poslije tartara od tune pomislili smo da je Oxbo došao k sebi i da ga ponovo možemo početi preporučivati na raznim listama boljih zagrebačkih restorana.
Prezentacija currya s povrćem dodatno je povećala naša očekivanja.
Korma od povrća na stol dolazi podijeljena u tri atraktivne crvene posude koje izgledaju kao Le Creusetovo posuđe (možda se i radilo o Le Creusetu).
Osim što je sjajno izgledala, korma je izvrsno mirisala. A zatim je s prvom žlicom sve otišlo k vragu. Ali doslovno k vragu.
Sve povrće u curryu bilo je barem desetak minuta prekuhano, pa se pretvorilo u neuglednu i neugodnu kašu. Osobito teško stradali su brokula, mrtva, opuštena, ljigava i ružna, grašak koji skoro da je posmeđio od prekomjernog kuhanja, i karfiol koji se raspao do neprepoznatljivosti, pa zapravo nismo sigurni jesmo li jeli cvjetaču ili neke druge ostatke povrća blijede boje.
Ni sirota mrkva nije se bolje provela. Razumijemo da svi ne vole al dente povrće, ali kad mrkvu uopće ne možete zagristi, jer se na prvi dodir zuba pretvori u Frutekovu kašicu za bebe, nešto očito nije u redu.
Nažalost, čak je i basmati riža bila blago prekuhana. Puno jestivija od currya, ali nimalo rahla.
Zaista, ni uz najbolju volju ne razumijemo kako chef može pustiti jelo u blagovaonicu a da ga sam ne kuša. A ako je Oxbov dežurni kuhar kušao ovaj curry i svejedno dopustio konobaru da nam ga donese, taj se čovjek dubinski ne razumije u hranu. Ili ga naprosto nije briga.
Kad bismo ocjenjivali restorane, što nećemo raditi do 1. rujna dok se bar malo ne oporave od dva lockdowna, curry u Oxbu dobio bi, u najboljem slučaju, plus jedan. Plus zbog odlične prezentacije.
Posluga je bila prvorazredno profesionalna i ljubazna, a vinska je karta vjerojatno najrazumnija i kad je riječ o izboru i o cijenama otkako Oxbo postoji.
Uz odličan tartar od tune i neusporedivo grozan curry, popili smo četiri čaše Minuty rosea i čašu Damjanićeve Malvazije.