Ted Lelekas, veleposlanik LVMH-a za ovaj dio Europe posjećuje Hrvatsku već pet godina. Uglavnom smo se viđali u fine dining ambijentima, poput lošinjske Alhambre i zagrebačkog Noela.
Gospodin Lelekas jutros je u Zagrebu promovirao Volcan de mi Tierra, prvu LVMH-ovu tekilu, a zatim smo s Gordanom Mohorom, hrvatskim zastupnikom Moet-Hennessya, otišli na ručak u Okrugljak.
U Okrugljaku, prije svega, nije bilo vruće. Okrugljakovi stolovi pod drvenim krovovima blizu potoka spadaju među najzaštićenije zagrebačke restoranske prostore, kad se radi o ekstremnim temperaturama.
Drugo, Okrugljak je bio živahno pun; društva s krizmi miješala su se s privatnim gostima. Treće, Okrugljak već godinama pati od teškog diskontinuiteta kvalitete. Hrana je katkad odlična, a katkad prosječna. Isto vrijedi i za servis.
Međutim, Ted Lelekas danas je imao sreće. Okrugljak je funkcionirao kao u najboljim danima. Ručak u dubokom hladu počeli smo tartar biftekom i gusijim jetrima. Ted, čovjek koji je zbog svog ugodnog i napornog posla, pojeo stotine Michelinovih zvjezdica, kazao je da je tartar biftek fantastičan. Zatim smo naručili patku s ražnja, mlince i čisti fillet steak, bez ikakvog umaka.
Moetov amabasador, Grk iz Atene, prvo je konstatirao da u Grčkoj nikad nije probao patku s ražnja pečenu iznad otvorene vatre.
Zatim je pojeo cijelu, dosta veliku porciju. Salatu od graha i zelja, zalio je bučinim ulje, koje mu se također prilično svidjelo. Naš je biftek bio savršeno pečen: crno smeđ izvana i blijedo crven iznutra, ali nije serviran na vrućem tanjuru.
S obzirom na dulji temperaturni šok kroz kojeg svi prolazimo, ova se greška može opravdati. Rajčice u salati od rikule bile su neobično slatke i prirodno su mirisale, što nam je uljepšalo dan. Konobar koji nas je posluživao govorio je skoro perfektan engleski.
Ted Lelekas zatim je pričao o visokoj vinskoj i gastronomskoj kulturi u Zagrebu: ”Jučer sam u onom talijanskom restoranu u centru, mislim da se zove Boban, dobio Grand Dame na čaše! Budimo realni, vrlo je malo mjesta u Parizu i Londonu koji toče Grande Dame na čaše. To me iskreno oduševilo, kao što me oduševila i današnja hrana.”
Uz tartar biftek, patku i ispravno pečeni steak popili smo po buteljku Krauthakerova Crnog pinota iz 2015. i Coronicina Gran Terana iz 2016. Prije i poslije crnih vina, osvježili smo se s par čaša pjenušca Colleti. Okrugljak je danas sasvim dostojno reprezentirao konvencionalnu zagrebačku restoransku kuhinju. Bilo bi jako dobro kad bi današnja razina kvalitete svakodnevna.
