Najmanje desetak tvrtki već proizvodi hranu za životinje od mikroba, ali bakterije obično hrane šećerom iz drugih usjeva, metanom ili metanolom iz fosilnih goriva. Solar Foods sa sjedištem u Finskoj koristi električnu energiju za stvaranje hrane za ljude.
Koncept koristi električnu energiju iz solarnih panela i ugljični dioksid iz zraka za stvaranje hrane za mikrobe koji se uzgajaju u bioreaktorima, a zatim prerađuju u suhi proteinski prah. Proces vrlo učinkovito koristi zemlju, vodu i gnojiva i mogao bi se primijeniti bilo gdje, ne samo u krajevima s puno sunčanih dana ili plodnim tlom, tvrde znanstvenici.
Dorian Leger s Instituta za molekularnu fiziologiju biljaka Max Planck u Potsdamu u Njemačkoj, koji je vodio novu analizu, rekao je: “Smatramo da mikrobna hrana obećava mnogo i da će dati veliki doprinosa rješavanju potencijalne prehrambene krize.
Sigurnost hrane je “kritično pitanje” za čovječanstvo u narednim desetljećima, tvrdi se u analizi, s rastom globalne populacije, biogoriva se natječu za zemlju s usjevima i oko 800 milijuna ljudi je pothranjeno. Suočavanje s klimatskom krizom gotovo će biti nemoguće bez smanjenja emisija iz proizvodnje životinjske i mliječne hrane.
Mikrobi se već koriste za proizvodnju mnogih namirnica poput kruha, jogurta i piva. No, drugi su istraživači rekli da će biti teško nagovoriti potrošače da počnu trošiti mikrobne proteine, jer takva hrana možda neće biti nutritivno cjelovita.
Istraživanje se vodi na soji, jer je uzgoj soje povezan s uništavanjem šuma i prehranom životinja, ali druge bakterije na soji proizvode glavne elemente koji se inače nalaze u palminom ulju. “Bakterije su vrlo fleksibilne, moglu se prilagoditi različitim proizvodima”, kaže Leger. On smatra da bi kupci moglo brzo prihvatiti drugačiji izvor proteina. “Ja treniram i da mi se sada ponudi bakterijski proteinski shake, uzeo bih ga.”
Nova analiza, objavljena u časopisu Proceedings of the National Academy of Science of the United States of America, prva je kvantitativna usporedba korištenja zemljišta i energetske učinkovitosti između tradicionalne poljoprivrede i mikrobioloških sustava na solarni pogon.
Istraživači su koristili podatke o današnjim tehnologijama za izračunavanje učinkovitosti svakog koraka procesa, uključujući hvatanje CO2 iz zraka i preradu mikroba u hranu koju bi ljudi mogli jesti. Utvrdili su da mikrobni sustav koristi samo 1 posto vode potrebne za usjeve i mali udio gnojiva, od kojih se većina troši kada se koristi na poljima.
Analiza je procijenila da bi solarno-mikrobni proces mogao proizvesti 15 tona proteina po hektaru godišnje, dovoljno za prehranu 520 ljudi, što su znanstvenici naveli kao konzervativnu procjenu. Za usporedbu, hektar soje mogao bi proizvesti 1,1 tonu proteina, čime bi se nahranilo 40 ljudi. Čak je i u zemljama s relativno niskom razinom sunčeve svjetlosti poput Velike Britanije, proizvodnja mikrobnih proteina bila najmanje pet puta veća po hektaru.
Sustav navodno ima vrlo mali utjecaj na okoliš i suprotnost je konvencionalnom uzgoju stoke koji stvara golemu količinu stakleničkih plinova i zagađuje vode.
