Lug je većinski mađarsko i većinski napušteno selo nedaleko od Kopačkog rita. Jedna od mnogih u korov zaraslih slika o stvarnosti mirne reintegracije. U usporedbi s Lugom, obližnja sela izgledaju ušminkano i ambiciozno. Lug nema popularnih vinarija kao Zmajevac, nema lijepih trgovina i dotjeranih pansiona kao Suza. Ali ruševne kuće čija dvorišta je odavno progutala podivljala loza, pokazuju da nije uvijek bilo tako.
To su kuće s prekrasnim verandama, dubokim, kamenom popločenim dvorištima, s čardacima, štalama i otvorenim ljetnim kuhinjama, s ukrašenim prozorskkm okvirima, zahrđalim željeznim kukama za fenjere i žardinjere na ulazima i visokim ogradama od kovanog željeza punima ornamenata. Sunaca, vitica, golubica, cvijeća. Sve simbola ekspanzije i obilja.
Lug je stotinama godina bio bogat, prilično urbanizirani gradić, poljoprivredno i trgovačko središte s mađarskom kalvinističkom crkvom. Do 17. stoljeća kraj Luga je tekao Dunav. Crkva, danas u besprijekornom stanju, izgrađena je u 15. stoljeću na temeljima stare rimske utvrde. Pred crkvom je kip rimskog vojnika koji vodi jarca, podsjetnik na povijesnu pozicijuLuga i Đavolji put, strateški važnu cestu koja je vodila onuda.
Pred dobrovoljnim vatrogasnim društvom stoje stara metalna kola s pumpom za vodu, high-tech oprema svoga vremena. Svaka druga kuća ima golemi drveni kolni ulaz, svaka ima raskošne, ukrašene zabate. Po godinama gradnje ugraviranima na fasadama, vidi se da je većina izgrađena na prijelazu 19. u 20. stoljeće. Na malobrojnim restauriranim kućama stoje table s oznakama Europske unije. EU fondovi, 85 posto Bruxelles, 15 posto hrvatska država.
Nekoliko ih je spašeno prije desetak godina, u projektu Nova lica starih ljepotica Agroturističke zadruge Bilje, općine u koju Lug spada, s novcem Ministarstva turizma. Krasne kuće, teško je reći jesu li ljepše kad ih gledate sa šora ili kad zavirite u dvorište. Ostale propadaju, pucaju napola, fina, skupocjena cigla mrvi se pod bujnim ljetnim raslinjem, crijep se povlači pred krošnjama lipa.
Svaka druga naseljena kuća je OPG. Stanovnici Luga proizvode baranjsku crvenu papriku, bučino ulje, uzgajaju voće i povrće. No, napuštena krčma s natpisom Whisky Bar poručuje bi da bi to bilo to, Da u Lugu neku drugu budućnost ne treba očekivati. Možda u nekom drugom kraju. U Baranji se život manifestira drugačije. Gdje god zađete u neki zaboravljeni, ratom ili vremenom uništeni kraj, nađete nekoga, pojedinca, usamljenog čovjeka, obitelj ili mali tim koji upravo počinje nerealno ambiciozan projekt. U redu, realna vizija je oksimoron. Ali vizije poduzetnih Baranjaca toliko odudaraju od stanja koje ih okružuje, a oni o tome govore tako mirno, da vam ne preostaje drugo nego vjerovati im da će izgurati što su zamislili. I uglavnom izguraju.
U Lugu je takav slučaj Hotel Lug. Lijepi ruralni hotel s imanjem, smješten u jednoj od najljepših i najbogatijih kuća na glavnoj ulici. Hotel Lug, koji danas ima četiri zvjezdice, početkom ožujka preuzeo je Vinko Ručević, osnivač najvažnije regionalne vinoteke Vinita i osječkog vinskog festivala WineOS. U Hotelu Lug zaposleno je dvanaest ljudi, većina gostiju im je iz Rijeke i Zagreba. Hotel je više od godinu dana stajao zatvoren jer su bivši vlasnici bili odustali, pa se Ručevićev tim suočio s kratkim rokovima za pripremu ljetne sezone. Otvorili su 1. svibnja i hotel je još u radovima. Upravo završavaju veliku ljetnu terasa s vanjskim barom i otvorenim kamenim pećima, koja bi trebala biti otvorena za desetak dana.
Hotel Lug lako ćete uočiti s ceste, zbog slamnate čaplje visoke nekoliko metara postavljene pred štukaturama ukrašenu fasadu. U hotel se ulazi kroz veliki kolni ulaz, kraj lijepog preuređenog čardaka i malog ružičnjaka sa stolovima i suncobranima, iz kojega se ulazi na recepciju.
Stara drvena kočija označava ulaz na lijepo uređeno imanje sa sjenicama za sjedenje, malim manježom s konjima, teniskim igralištem i parkićem za djecu. Ako vam ne smetaju pjevački zbor ovaca i magaraca i mirisi iz susjedove štale naslonjene na Lugovu livadu, možete satima sjediti pod sjenicom, brati i jesti višnje i uživati u baranjskim vinima s Lugove dobre i vrlo lokalne vinske karte.
Posluga je mlada ali iskusna, uglavnom su to mladići s puno jadranskih sezona u nogama, efikasni i diskretni. Mnogi od njih u Lug su došli jer su odlučili da više neće biti sezonski radnici. “Zaključio sam da mi sezone na moru ne nose ni uvjete rada ni novac koji bi mi kompenzirao takav život i činjenicu da nisam doma,” kaže šef Lugova osoblja. “Oni koji nisu iselili u Irsku ili Njemačku, sve više žele ostati kod kuće i pokušati se izboriti za trajnija, kvalitetnija rješenja, za promjene”. Trend na koji se ugostitelji na moru žale već nekoliko godina. Ali koji, kad razgovarate s tim dečkima, budi optimizam da bi baš od njihove generacije mogao početi pravi preporod Baranje.
Za novu ekipu Hotela Lug to znači razvoj modernog ladanjskog turizma. Kad smo u petak popodne stigli u Lug, u hotelu se već okupljala poveća grupa njemačkih motorista. Motoristi, biciklisti, ribiči i lovci obožavaju Baranju, sve više i hikeri. Kad u zalazak sunca ubacite u petu i proklizite kroz zlatna žitna polja puna makova i fazana, kraj kanala punih lopoča, jasno vam je zašto.
Čim smo parkirali u dvorište prišao nam je jedan od mladića u uniformi hotela i odnio nam prtljagu na recepciju. Prostrana, svijetla soba na prvom katu s pogledom na vrt, čekala nas je propisno rashlađena, s upaljenim air conditionom. Starinski drveni pod i veliki starinski krevet sobu čine vrlo udobnom. Osim dobre klimatizacije, soba ima i mogućnost potpunog zamračivanja pa je prilično izgledno da ćete se dobro naspavati. Kupaonica je mala ali uredna, s kadom i šarmantnim umivaonikom koji imitira nekadašnje lavore na drvenim stolićima. Televizor je mali, ali dovoljno upotrebljiv i nenametljiv za ugođaj hotela.
Odlučili smo nešto popiti i pojesti u vrtu, iako je vani bilo debelo iznad trideset stupnjeva. Preporučili su nam da ipak sjednemo u restoran zbog klime, ali radije smo sjedili pod krošnjama i trpili vrućinu. Lugov restoran potencijalno je zanimljiv zbog starinskih drvenih oplata na zidovima koje daju posebnu atmosferu, ali namještaj i uređenje su previše rustikalni, doslovno srednjevjekovni, i traže ozbiljne promjene. Ispod restorana upravo uređuju prostrani vinski podrum s kušaonicom koji izvrsno izgleda.
Meni chefa Saše Vojnovića, koji je prije Luga radio u opatijskom Navisu (prije toga u niz hotela na obali) već sada jasno pokazuje usmjerenje Hotela Lug; moderno, krajnje lokalno, sa svakim elementom utemeljenim u tradiciji i lokalnoj kulturi. Budući da smo išli na večeru u Lugu smo nakon puta pojeli samo dva lagana jela.
Taške s dimljenim šaranom na raguu od ljetnog povrća i salatu s dimljenim tostolobikom. Taške su tjestenina koja se u pravilu jede kao slastica, punjena pekmezom i poslužena s mrvicama, u nekim krajevima rade ih od krumpirova tijesta. Slane taške sa šaranom u Lugu oblikovane su kao ravioli, punjene mekim, gotovo kremastim mesom šarana s delikatnim mirisom dimljene ribe, dok je salata s dimljenim tostolobikom hit. Tostolobik je nemasna bijela riječna riba sočnog mesa, koji se ovako dimljen i obrađen doslovno topio u ustima, s osvježavajućom kontrom naranče, jabuke i hrskave svježe zelene salate. Mimo ovog malog kasnog ručka probali smo i izvrsno bučino ulje iz susjednog OPG-a i dosta dobar kruh s konopljom koji peku u hotelu. Doručak u hotelu Lug je klasičan i jak, s dosta lokalnih suhomesnatih proizvoda (čitaj dobar kulen i kobasice plus nešto iz odličnog asortimana Belja), svježim jajima na nekoliko načina, puno voća, dobrim jogurtima, pahuljicama i pristojnom kavom koja stiže brzo na bilo koji dio imanja.
Lug se na web stranici, neažuriranoj doduše, predstavlja kao countryside luxury. Da bi zaista imao pokriće za takvu definiciju, u Lugu treba odraditi još puno posla. Sistem rezervacija još nije postavljen, kad nazovete hotel upute vas na vlasnika, kojega morate dobiti na mobitel i poslati nekoliko mailova da biste dobili ponudu za rezervaciju, postupak koji u vrijeme putovanja s dva klika na mobitelu ne može opstati. U hotelu su nam rekli da će uskoro početi primati rezervacije preko masovnih platformi poput Booking.coma. Na hotelski wi-fi se nismo uspjeli ulogirati ni nakon niza pokušaja. Sobe, kupaonice i hodnici traže još jednu ruku preuređenja; glave tuševa su veličine dječjih igračaka, kreveti plaču za boljim madracima i propisnom hotelskom posteljinom.
U minibaru nema gotovo ničeg, industrijsko pivo i voda, vrijedna spomena je samo bočica Antique Pelinkovca. U sobama su meniji i vinske karte pa gosti mogu naručiti sve što se nudi u restoranu i baru. Ali u hotelu s očiglednim vinskim pedigreom, u sobama bi ih trebala čekati boca dobre baranjske graševine, a u minibaru sokovi s nekog od obližnjih OPG-a, lokalno craft pivo koje hotel ionako imaj na karti, dobar gin i popularna lokalna rakija iz osječke craft destilerije Jedina koju također imaju u baru. Hotelski bar, pak, treba osmisliti od nule. Jack Daniel’s i Gray Goose bile su jedine solidnije etikete koje smo vidjeli.
Vinska karta je kompetentna i strogo regionalizirana, Slavonija i Baranja, što je logično i ispravno. Na karti je tek par grešaka, loši lokalni industrijski pjenušci i par inferiornih etiketa, koje bi mogli zamijeniti primjerice Galićevim pjenušcima, i uvrstiti Mihalja koji je benchmark kvalitete i karaktera za graševinu. S obzirom na kratko vrijeme rada i dobre elemente Hotela Lug, čini se da ovdje nije riječ o konceptualnim greškama. Novi vlasnici i tim Luga znaju kako žele da hotel izgleda u punoj formi. Kad to i postignu, Hotel Lug mogao bi postati novi zamašnjak razvoja u svom lijepom i divljem kraju. Već sada je jedno od šarmantnijih mjesta na kojima možete odsjesti u Baranji.
