Naša iskustva s plant based burgerima dosad su uglavnom bila traumatična. Ispekli smo i probali puno žilavih, suhih pljeskavica na bazi proteina povrća (soje, graška, graha…), koji su imali razne okuse, od umjetnog dima, kokosa, loše masnoće do okusa sejtana. Dosad nismo naišli na brend ni na proizvod koji bi se na zaista mogao nazvati alternativom pravom burgeru od govedine.
Kad plant based burger stavite u pecivo s umacima i dodacima za burger, situacija se obično pogorša, jer biljne alternative naprosto nemaju dovoljno snažan okus i bogatu teksturu da bi sve to izdržale. Naravno, u ovoj fazi razvoja tehnologije nije realno ni očekivati vjerne zamjene, a PR kampanje uvijek će naći načina da se objavi kako su biljne alternative, eto, posve iste kao mesni burgeri i ne može se prepoznati razlika. Stoga smo prvom hrvatskom proizvodu u ovoj kategoriji pristupili s dosta skepse.
Planet of Plants je linija proizvoda koje su zajednički lansirali Zvijezda i PIK Vrbovec, dvije tvrtke iz Fortenova grupe (bivši Agrokor). Pod brendom Planet of Plants prodaju se biljni burgeri, majoneza, ulje, salama, namaz i kockica, zapravo blok kokosove masti.
Planet of Plants burger dolazi u pakiranju od dva 100-gramska komada za 25 kuna. Tamno crvene je boje, negdje između cikle i paprike i kad se otvori ugodno miriše na karamelizirano korjenasto povrće, najviše na ciklu i mrkvu, s dodanim začinima među kojima se osjete paprika i slatki miris sušenog luka.
Burger smo ispekli prema uputi, prvo minutu na jakoj vatri pa dvije minute na srednjoj vatri sa svake strane. Zanimljivo je se nije presušio i zadržao je nešto soka. Kuhinja je zamirisala na pečenu ciklu i prženi luk s malo dima. Tekstura Planet of Plants burgera i dalje se ne može uspoređivati s krupnije mljevenom govedinom, jer je napravljen od sitno mljevene mase, ali nije žilav niti se raspada. Može se normalno rezati.
Očekivano, kad smo ga stavili u brioš pecivo s rajčicom, salatom i umakom sve zajedno se pretvorilo u okus kruha sa salatom. Ali kad smo Planet of Plants poslužili samog na tanjuru i probali ga s bijelim tahinijem, malo začina i jednostavnom salatom sa strane, postao je sasvim pristojan lagani veganski ručak, bogatija verzija popečka od povrća, ali ništa ni približno slično bilo kakvom mesu, a kamoli burgeru.
Biljne alterantive mesu sve su važnija kategorija na tržištu hrane i dobro je da jaki hrvatski proizvođači ambicioznije ulaze u nju. Od nutricionističkih do etičkih razloga, proizvodi na bazi biljnih proteina vjerojatno će biti budućnost prehrambene industrije. Prodavati ih kao alternativu sadašnjoj prehrambenoj piramidi ima smisla, ali prodavati ih igrajući na ljudsku strast prema pečenom mesu je linija manjeg otpora, zbunjivanje publike i pothranjivanje istih onih impulsa protiv kojih se proizvođači veganskih alternativa navodno bore.
