Ovih je dana predstavljena nova državna kampanja za cijepljenje, koja košta umjerenih 160 tisuća kuna, što je načelno u redu. Ono što definitivno nije u redu nego je, dapače, bizarno i katastrofalno, jest sadržaj te kampanje.
Prethodne kampanje za cijepljenje bazirale su se na kratkim video spotovima poznatih i navodno utjecajnih Hrvata, pa su tako građane na cijepljenje nagovarali čak i voditelji HTV-ova Dnevnika, najmanje vjerodostojne informativne emisije u cijelom nacionalnom televizijskom prostoru. Budući da nitko ne vjeruje vijestima HTV-a, zašto bi bilo tko vjerovao voditeljima tih vijesti dok nagovaraju hrvatske državljane da se cijepe.
Nova je kampanja nastavila tragom prethodnih, očigledno neuspješnih. U novoj kampanji razne,manje ili veće, mediokritetske ili koliko toliko karakterne zvijezde hrvatske estrade i javnog života, pokušavaju uvjeriti Hrvate da se cijepe protiv korone. Ali, zaista, zašto bilo tko u Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo misli da će se postotak cijepljenih stanovnika povećati zbog Željka Bebeka ili Tončija Huljića; riječ o umirovljenom rock pjevaču koji sada pjeva narodnjake, i o čovjeku koji je utemeljio hrvatski turbo folk da bi se kasnije pokušao prodati kao dalmatinski singer songwriter.
Među protagonistima nove kampanje za cijepljenje našla se i jedna voditeljica/pjevačica/medijska osoba koja je gotovo sigurno nepoznata većini hrvatskih državljana. Samo nekoliko protagonista iz nove serije HZJZ-ovih spotova posjeduju stanovitu vjerodostojnost. Ovo se prije svega odnosi na šampionsku braću Sinković i na dva zaista dobra TV novinara.
No, problem nove kampanje nije u imenima. Čak i da je nova kampanja za cijepljenje uspjela angažirati samog Luku Modrića, valjda jedinog Hrvata čija se popularnost proteže kroz cijelu populaciju, ona bi bila prilično besmislena. Evo zašto.
Posve je jasno da se određene demografske skupine (primjerice mladi ) i određene geografske skupine (primjerice stanovnici Dalmacije) zasad ne žele cijepiti. U moderno doba kampanje se orijentiraju prema specifičnim grupama, a ne prema cjelokupnom stanovništvu. Svaka profesionalna PR agencija mogla je HZJZ-u složiti kampanju čiji segmenti ciljaju specifične grupe, poput mladih, Dalmatinaca, ljudi koji se naprosto boje cjepiva, radikalnih kršćana koji ne vjeruju ni u postojanje korone ili samih antivaksera. Zatim se preko društvenih mreža trebalo pristupiti pripadnicima tih skupina, pa pronaći argumente kojima bi se oni razuvjerili a da ne osjećaju represiju. Naposljetku, trebalo je snimiti i nekoliko spotova čiji su protagonisti morali biti znanstvenici, koji bi na različite načine ali uvijek znanjem i činjenicama, objasnili pripadnicima skeptičnih skupina zašto je važno da se cijepe. Ponavljamo, svaka profesionalna PR agencija za nekoliko bi dana složila efikasnu kampanju za cijepljenje.
Umjesto toga, Vlada, Stožer i gospodin Capak kao šef HZJZ-a, pribjegli su propagandnim metodama od prije dvadesetak godina, misleći da će par poznatih osoba, od kojih pola pripada donjem mediokritetskom razredu hrvatske javne scene, nagovoriti bilo koga da se cijepi. Poslije ovog debakla moramo pitati da li netko u Vladi ili Stožeru sabotira šefa HZJZ-a, pa mu nisu htjeli reći da se upustio u krajnju bedastoću.
Gospodin Capak ne mora znati što radi kad se pokušava baviti PR-om, jer to uistinu nije njegov posao. Ali već ministrica turizma, koje se itekako tiče ova kampanja, kao i predsjednik Vlade, vrlo solidno vladaju PR tehnikama, pa su šefa HZJZ-a morali upozoriti na novi debakl još dok je bio u nastajanju.
