Obožavani celebrity chef. Redatelj oskarovac. Prakički neograničen pristup materijalima. Suradnja obitelji i prijatelja. Zvuči kao recept za uspješan biografski dokumentarac. No, čini se da Roadrunner, novi dokumentarac o Anthonyju Bourdainu koji potpisuje redatelj Morgan Neville, neće imati lagodan život.
Nakon premijere na Tribeca Film Festivalu nižu se kritike i loše recenzije. Ne zbog Nevilleova umijeća, ono je nesporno. Čovjek je majstor za dokumentarce o showbizu. Njegov 50 Feet From Stardom o back vokalima dobio je Oscara, Won’t You Be My Neighbour? dao je relevantan odgovor na fenomen Mistera Rogersa, čovjeka koji je definirao obrazovnu televiziju za djecu. U Netflixovoj Ugly Delicious s Davidom Changom uspješno je postavio formu za nekonvencionalne, pametne TV serijale o hrani.
Neville je dubinski zainteresiran za kulturalni kontekst tema kojima se bavi. No, čini se da je o Bourdainu, točnije o Bourdainovu specifičnom, još neopjevanom odnosu s njegovom publikom, nešto krivo shvatio. Barem ako je suditi po reakcijama Bourdainove obitelji i dosad objavljenih recenzija Roadrunnera.
Svi priznaju da je film tehnički dobro napravljen, da je dobro kanalizirao Bourdainovu energiju, precizno ocrtao njegov karakter, brakove, veze i prijateljstva i posvetio dovoljno pažnje njegovoj moralnoj konstituciji. Prvu kontroverzu izazvala je objava na Twitteru Bourdainove druge supruge Ottavie Busie, vezane uz Nevilleovo korištenje posebnog softvera koji u dijelu filma imitira Bourdainov glas. Riječ je o kratkom dijelu filma, par rečenica iz neke prepiske mailom, ali je sama ideja da redatelj odluči imitirati Bourdainov glas pomoću nekog softvera izazvala mrštenje obožavatelja. Da stvar bude gora, Neville je tvrdio da je za to tražio i dobio suglasnost Bourdainove obitelji, a Busia je objavila da je nitko nije ništa pitao. A i da jest, napisala je, da ne bi dopustila falsificiranje Bourdainova glasa.
Drugi problem puno je veći. U dokumentarcu gotovo da nema Asie Argento. Talijanska glumica Asia Argento bila je u vezi s Bourdainom kad je on počinio samoubojstvo. Argento, kćer kultnog talijanskog redatelja Daria Argenta, ekscentrična je javna persona koja ne drži previše do imidža. Normalno da su njenu vezu s Bourdaionom tabloidi nezasitno pratili i secirali.
Kad se Bourdain ubio, dio manijaka na društvenim mrežama za to je izravno optužio Asiu Argento. Redatelj Neville tvrdio je da radi svega toga Asiji nije htio davati važniju ulogu u dokumentarcu, da ga ne bi “tabloidizirao.” Zato je napravio nešto puno gore. Insinuirao je da je Asia Argento potaknula Bourdainovo samoubojstvo. Ne da ga je izazvala, ali da Bourdaina je, recimo, gurnula preko ruba.
Preko toga, pak, nitko ne želi preći. Od Eatera do New York Timesa i Guardiana, jedan kritičar za drugim Nevilleu strahovito zamjera ovakav pristup. Uostalom, Neville nije samo insinuirao. Prije nekoliko dana u nevjerici smo čitali intervju koji je uoči premijere dao za Grub Street, gastro izdanje New York Magazinea, u kojem je javno, u diktafon, optužio Argento da je svojim nesmotrenim ponašanjem Bourdainove emocionalne probleme toliko pogoršala da se on ubio.
U zadnjoj trećini dokumentarca Neville se bavi Bourdaionovim krajem, sve do zadnjeg dana 8. lipnja 2018, u hotelskoj sobi u Alsaceu, gdje je s bliskim prijateljem chefom Le Bernardina Ericom Ripertom snimao epizodu za seriju Parts Unknown. B
ilo je to usred skandala s Harveyem Weinsteinom. Asia Argento bila je jedna od prvih glumica koje su javno denuncirale moćnog producenta za seksualno zlostavljanje. Na dodjeli filmskih nagrada u Cannesu održala je govor u kojem je rekla da ju je Weinstein silovao, nezamislivo smion potez u filmskoj industriji. Argento je postala neformalna liderica #MeToo pokreta. Anthony Bourdain bio je jedan od prvih slavnih muškaraca koji je u ovom pitanju stao na stranu žena i javno se ispričao svojim kolegicama što ih nije dovoljno slušao i nije primjećivao u kakvim se teškim situacijama nalaze. Bio je, naravno, velika podrška i svojoj partnerici Asiji Argento. No iza te priče bila je druga, jednako mučna.
Kako je nekoliko tjedana nakon Bourdainova samoubojstva objavio The New York Times, Asia Argento bila je meta ucjene izvjesnog Jimmyja Benneta, mladića s kojim je bila u kratkoj seksualnoj vezi 2013. kad je on imao 17 godina a ona 37. Mladić je imao snimke i tražio je novac. Iz prepiske koju su mediji kasnije objavili, vidjelo se da je Bourdain u cijelom slučaju Asiji Argento davao bezuvjetnu podršku i da je na kraju platio 300.000 dolara koliko je Bennett tražio da ne objavio slike ( na kraju ih je ipak objavio).
Neville je za Grub Street ispričao kako je jedan talijanski tabloid, dok je Bourdain snimao u Francuskoj, objavio fotografije na kojima se Asia Argento grli i ljubi s Hugom Clementom, francuskim novinarom koji je pratio njen #MeToo angažman. Objava je zapalila medije. Kad je Michael Steed, redatelj epizode Parts Unknown otišao u sobu vidjeti kako je Bourdain, našao ga je kako stoji kraj prozora i zuri u lijepi francuski krajolik. ‘Malo jebene diskrecije’, promrmljao je Bourdain i to su bile zadnje njegove riječi koje je itko čuo. Te se večeri objesio u sobi.
”Meni se čini da je Tonyju najteže bilo to poniženje,” izjavio je Neville nakon što je novinarki Grub Streeta prepričao taj događaj, “Ovo želim reći jako pažljivo. Ali za njega, nakon što se toliko izložio, da ga se napravi takvim idiotom i to tako javno…To je bilo presudno. Ne slomljeno srce. Poniženje,” tvrdi je Neville.
Čini se ipak da slavni redatelj nije shvatio jednu stvar, presudnu za svaku buduću priču koja se bude pričala o Bourdainu. Morgan Neville s Roadrunnerom si je uzeo u zadatak da nam omogući da nadoknadimo ono što nam je Bourdainova prerana smrt oduzela. Da ga, recimo to tako, dovršimo, apsolviramo i postavimo na mjesto koje mu pripada u kulturi, kako bi naslijeđe njegova rada moglo postati trajna vrijednost. Neville nije osobno poznavao Bourdaina ali je dovoljno istražio temu da bi razumio da on, iako se proslavio kao TV zvijezda, nije bio dio celebrity sistema.
Bourdain je koristio kanale tog sistema da bi promovirao sasvim drugačije vrijednosti: bio je iznimno političan, još više empatičan, pokazivao je kako se kroz poštovanje drugih, kroz kritično razmišljanje i neovisnost, uvijek bez podilaženja i sažaljenja, ljudi mogu razumjeti i stvoriti smislene veze. Bourdain je, bez obzira na sve burgere i jeftina piva koja je strusio pred kamerama i špelunkama širom svijeta, bio ozbiljan chef, koji je znao sve o hrani i restoranskoj industriji. Prema tome nikad nije bio ironičan. Poštovao je inteligenciju i ljudskost svoje publike, nije joj servirao trivijalnosti ni trikove, i publika je to cijenila. Bourdainove emisije i knjige jedino su što nas danas zanima. I još nešto, možda najvažnije. Kako u filmu kaže David Chang: “Ništa vam od toga što je on snimao nije imalo veze s hranom. Sve je to bilo o njegovim pokušajima da postane bolji čovjek.” Zato danas nitko ne želi znati ni zašto je Bourdain bio baš kakav je bio je prihvaćali su ga kakav je, niti zašto se ubio jer na neki način prihvaćaju njegovu odluku kako je i on prihvaćao sve, a još manje nekoga zanima kakvu je ulogu tome imala ili nije imala neka njegova ljubavna veza.
U meritum ovih rasprava moći ćemo se uvjeriti za nekoliko mjeseci, kad Roadrunner nakon prikazivanja u kinima dođe na HBO i CNN.
