Za 225 kuna, koliko košta pizza s pravim, svježim crnim tartufima u Al Denteu, u zagrebačkim restoranima možete pojesti skoro biftek i pol domaćeg porijekla, veliki američki ribeye, porciju škampa ili pola kilograma svježe oborite ribe.
Al Denteova pizza nije, znači, samo najskuplja pizza u gradu; ona spada među najskuplja jela u cijelom Zagrebu. Al Denteova pizza za 225 kuna trenutni je vrhunac pretvaranja pizze iz masovno prihvatljive u delikatesnu, a zatim i u luksuznu hranu, što predstavlja određenu kontradikciju samoj ulozi pizze u javnoj prehrani kao i u restoranskim žanrovima. Taj proces transformacije pizze u Zagrebu traje šest do sedam godina.
U prvoj je fazi O’Hara, korištenjem originalnih talijanskih sastojaka i receptura za gastronomske pizze, cijene pogurala na desetak eura ili par kuna više. Nitko se nije bunio, a 2016. godine pred O’Harom, koja nije mala, stvarali su se redovi.
Drugu je fazu predvodio Franko’s Pizza and Bar sa svojim elaboriranim delikatesnim pizzama, koje su prve u Zagrebu probile granicu od sto kuna. Franko nije prodavao samo najskuplje tadašnje zagrebačke pizze, nego je pripremao veoma dobre koktele i točio izvrsne growers šampanjce na čaše.Franko je, dakle, do početka pandemije redefinirao žanrovski pojam pizzerije. I pred Frankom se u prvih godinu dana rada čekalo u redu.
Novu rekordnu cijenu pizze u međuvremenu je postavila kvartovska pizzeria Toccare iz istočnog Zagreba. Toccare je vrlo pristojno mjesto, no platiti 149 kuma za njihovu Toscanu bila je potpuna besmislica, jer ta pizza nije sadržavala prave tartufe nego tartufatu i listiće tartufa iz staklenke. No, ni Toccareu nije išlo loše.
Ovdje je zanimljivo i važno primijetiti da su sve tri pizzerie koje su probijale granice cijena zapravo kvartovski lokali. I sada je došao Al Dente s 225 kuna. Vrijeme će pokazati hoće li ta cijena odbiti dobar dio publike, koja naprosto ne želi ni čuti za mogućnost da pizza košta tridesetak eura, ili će se pokazati mamcem za onaj manji dio restoranskih gostiju kojima ništa nije skupo.
