Lički Novi list danas je objavio prilično porazan i važan statistički podatak. Prema informacijama ličkog izdanja Novog lista Plitvička jezera nisu stigla ni do trećine broja prodanih ulaznica, u usporedbi s pretprošlom godinom. Razlog je banalan. Plitvice su godinama ovisile o organiziranim turističkim grupama iz inozemstva, uglavnom iz Azije. Kinezi, Koreanci ili Japanski sletjeli bi u Zagreb, pa bi ih poslije noćenja u nekom od zagrebačkih hotela autobus vozio na Plitvice. I tako su Plitvice iz godine u godinu tukle nove rekorde u broju posjetitelja.
Postpandemijski turizam ne oslanja se, međutim, na grupne paket aranžmane. Iz Azije gotovo nitko ne putuje u Europu ( i obrnuto). Pa su Plitvice ljetos puste i prazne, što je zapravo dobro za oporavak plitvičke prirode. Postavlja se, naravno, pitanje zašto Plitvice kao eminentna autodestinacija nisu uspjele kompenzirati barem dio prometa izgubljenog izostakon turističkih grupa?
Zato što Plitvička jezera, koja spadaju među najljepše prirodne fenomene u ovom dijelu Europe, zasad nemaju naš nikakvu turističku i ugostiteljsku infrastrkturu. Lani su pokušali reklamirati obnovljenu Ličku kuću, prilično grozan restoran zbog kojeg nitko iz Zagreba ne bi poželio voziti do Plitvica, premda nisu daleko. Plitvička jezera tipičan su primjer neznanja o održivoj i turistički atraktivnoj eksploataciji nečega što zaista jest veličanstveno.
