Zagrebački Carpaccio vratio se s godišnjeg odmora i odmah se napunio. Večere su katkad rezervirane danima unaprijed, a danas je i za ručak cijela terasa bila puna, kao i pola blagovaonice. Carpaccio je uvijek pun gostiju naprosto zato što je Carpaccio jedan od najprofesionalnijih restorana u Hrvatskoj.
Carpaccio je ovih dana pun i ljetnih crnih tartufa koji se, načelno, ribaju na tagliatelle ili na scallopine.
Tartufi se, naravno, ribaju za stolom, pred gostima. Mi smo zamolili da nam tartufe naribaju na goveđi carpaccio. Tanko narezana, ali nipošto prehladna govedina, odjednom je dobila duboku, zemljastu notu i poprimila karakter gastronomskog glavnog jela.
Tartufi nisu jednostavni. Loši tartufi katkad mirišu po češnjaku. Vrhunski crni tartufi, poput današnjih u Carpacciu, intenzivno mirišu po zemlji i šuni. I zaista se sjajno slažu sa sirovim crvenim mesom. Carpaccio na redovnom meniju ne drži carpaccio s tartufima, ali Carpacciovo je osoblje uvijek spremno ispuniti posebne želje svojih gostiju. Prije izvrsnog carpaccia s tartufima pojeli smo elegantan, fino pasirani gazpacho, prepun slatkoće zrelih ljetnih rajčica. Ručak smo završili jednom od najboljih selekcija sireva u Zagrebu.
