U mjestu Blato na Korčuli danas živi oko 3500 ljudi. Prije 120 godina u Blatu je živjelo oko sedam tisuća ljudi. Koji su se uglavnom bavili vinarstvom i maslinarstvom.
Blato je svojedobno spadalo među vodeće proizvođače vina i maslinova ulja ne samo na Korčuli, nego i na cijelom prostoru južne Hrvatske. Početkom dvadesetog stoljeća Blato je, kažu povijesne statistike, svake godine proizvodilo oko tisuću vagona vina za prodaju, te je izvozilo tridesetak vagona ulja. Zatim je Blato, između dva svjetska rata, pogodila filoksera, koja je uništila velik dio vinograda, pa su se mještani počeli masovno iseljavati.
Stanovništvo se, dakle, prepolovilo, a proizvodnja vina i ulja značajno se smanjila. Danas, međutim, vinarstvo, vinogradarstvo i maslinarstvo u Blatu ponovo rastu.
Blato 1902. tvrtka iz gradića u kojem je rođen profesor Nikola Mirošević, najvažniji hrvatski vinski znanstvenik unatrag više od pola stoljeća, danas proizvodi najviše vina u Dubrovačko neretvanskoj županiji, kojoj pripada Korčula. Brojke variraju iz godine u godinu. Načelno, radi se više od 600 tisuća litara vina godišnje.
Za veliki povratak vinarstva i maslinarstva u Blato zaslužno je, dakle, Blato 1902. firma koja se definira kao Hrvatska težačka zadruga, i koja je pravni sljednik svih oblika poljoprivrednog udruživanja u Blatu od 1902. godine do danas; Blato 1902. u stotpostotnom je vlasništvu malih dioničara.
Blato danas ima više od 300 kooperanata vinogradara, sa oko 120 do 130 hektara vinograda: dvadeset i dva su hektara vlastiti nasadi Blata 1902. dok ostalo pripada kooperantima. Blato 1902. ima i oko dvije stotine kooperanata maslinara: uglavnom se uzgajaju lastovska oblica i drobnica.
E sada, sve bi ove činjenica zvučale kao još jedna romantična priča o određenoj fazi u razvoju hrvatskog poljoprivrednog kapitalizma, kad iza njih ne bi stajali konkretni proizvodi, kojima kvaliteta raste iz godine u godinu.
Ovih smo dana probali nekoliko bijelih i crnih vina s etiketama Blata 1902. Vrhunski pošip najbolji je pošip na hrvatskom tržištu u svom rangu cijena. Dakle, Blatov Vrhunski pošip u vinotekama Vrutak košta 57 kuna, što je tridesetak kuna jeftinije od drugih zaista dobrih korčulanskih pošipa. Riječ je o cijeni po kojoj se u supermarketima prodaju vrhunske graševine, koje na hrvatskom tržištu načelno postižu bitno nižu cijenu od pošipa.
Prilično ambicozno strukturirani pošip Težak, u luksuznoj boci, košta stotinjak kuna, što je također niska cijena za prestižnu etiketu većine pošipa. Kvalitetni pošip stoji malo više od trideset kuna, što je smiješno jeftino za buteljirano vino proizvedeno od najpopularnije dalmatinske bijele sorte. Ove cijene zapravo govore i o prednostima velikih vinarija pod uvjetom da žele postići kvalitetu, osobito u višim rangovima.
I Belje i Iločki podrumi u kontinentalnoj Hrvatskoj, pa zatim Badelov Korlat u zadarskom zaleđu, redovito isporučuju izvrsnu vrijednost za novac, zahvaljujući tome što rade na velikim brojkama.
Blato je znatno manje od Belja i Iločkh poduma, ali baš zbog relativno velikih količina za dalmatinske uvjete, uspijeva držati zaista nisku cijenu za vino koje je toliko traženo, kao korčulanski pošip.
Blato je sada na putu da počinje opravdavati onu šarmantnu izreku Big is Beautiful. Osim pošipa, Blato puni i niz crnih vina, i to ne samo od plavca malog , nego i od merlota, syraha, pa čak i primitiva. Ta vina moramo još malo ozbiljnije probati.
U Blatovu sortimentu po 30 do 35 posto vinograda zauzimaju pošip i plavac; merlot se uzgaja na više od deset posto površina, syrah i primitivo na oko pet posto, a ostatak zauzimaju autohotne sorte bratkovina i zlatarica blatska. Tu je, naposljetku i rukatac, koji zadnjih godina u cijeloj Dalmaciji daje sve bolja vina.
Blato 1902. nije samo prozivođač nego i prodavač: u Zagrebu, Rijeci , Dubrovniku, kao i na Korčuli Blato ima vinoteke, a u Selskoj ulici u Zagrebu upravo se obnavlja popularni Blatov restoran Zlinje koji bi se trebao otvoriti početkom listopada. Blato 1902. danas je važno kao predstavnik potencijalno iznimno efikasnog modela vinske i poljoprivredne proizvodnje.
Pogledajmo malo prema sjeveru, gdje su, u Južnom Tirolu neke od najupješnijih vinarija baš zadruge: Cantina Terlan i Cantina Tramin svjetski su autoriteti kad je riječ o sjevernotalijanskim vinima.
Bilo bi itekako korisno kad bi se zadružni model poljoprivredne proizvodnje, sa što više odgovornih kooperanata, uz stremeljenje prema ozbiljnoj kvaliteti konačnog proizvoda, proširio cijelom Hrvatskom.
