Nakon što je britanska premijerka Theresa May najavila da će Velika Britanija u ožujku 2017. početi formalni proces izlaska iz Europske unije, na nekim specijaliziranim britanskim blogovima pojavila se informacija da je u pripremama za pregovore o raskidanju veza s EU institucijama i podjeli imovine, postavljeno i pitanje podjele vinskog podruma i umjetničke zbirke Europske Unije. O vinskom podrumu EU nije se pričalo četiri godine, uglavnom zato što birokracija i bez toga ima dovoljno problema s imidžom.
Postojanje vinskog podruma EU otkriveno je kad je neovisni zastupnik u Europskom parlamentu, Austrijanac Martin Ehrenhauser, 2012. postavio pitanje koliko imovine u vinima i žestokim pićima imaju EU institucije. Europska komisija tada je objavila da ima vinski podrum od 15.500 boca u vrijednosti oko 260.000 eura i 935 boca žestokih pića. Portal European Voice (danas Politico) tada je objavio da i drugi stup EU, Vijeće ministara, ima svoj vinski podrum sa 27.000 boca. Nakon četiri mjeseca istraga, upita i pritisaka, Vijeće je priznalo da ima podrum sa 42.789 boca vina i 2000 boca skupih žestokih pića.
Podrum bez skupih berbi
Informacije su objavljene uoči mučnog summita EU u studenom 2012., kad je britanski premijer David Cameron već bio suočen s rastućim pritiskom za izlazak zemlje iz EU, a građani svih članica ogorčeno prosvjedovali protiv rastrošnosti EU birokracije dok njihove vlade provode mjere stroge štednje. EU, pak, nikad nije dala podrobnije podatke o svojim zbirkama vina.
Prema tadašnjem istraživanju The New York Timesa, godišnji proračun EU za piće bio je oko 50.000 eura, neznatni dio ukupnih proračunskih troškova koji se računaju u stotinama milijardi eura. U podrumima navodno nema skupih berbi, a najskuplje boce koštaju oko 50 eura. Svake godine proračun za vina i pića se rezao. Do 2009. trošilo se 100-tinjak tisuća eura godišnje, do 2012. to je palo na 50.000 eura pa na 37.000, dok je proračun za 2015. godinu navodno sveden na 5000 eura.
