Hrvatska Radio Televizija 3. listopada je počela prikazivati novu petominutnu emisiju o kuhanju, Škola kuhanja. Emisiju producira Production group za Gastronomade. Autori emisije imaju populističku, dopadljivu i potencijalno vrijednu ideju. Kuhari amateri koji su nešto naučili u školama kuhanja, dijele svoje znanje o osnovnim tehnikama i pripremi jela koja se često kuhaju kod kuće. Time se promoviraju kultura i znanje u kućnom kuhanju, koja kao što znamo u Hrvatskoj nisu na nekoj razini.
Jedna je gošća tako pokazala kako se kuha šalša od rajčica, druga je skuhala riblju juhu od orade. Obje su sve napravile školski, pa je prosječna publika HRT-a mogla doznati neke osnovne stvari kao što su kako se reže luk, kako se karamelizira rajčica za šalšu, kako se filetira riba ili kako se kuha riblji temeljac. No gledatelj ne dobiva ni pola informacija koje te dvije kuharice amaterke nakon svojih tečajeva mogu podijeliti s njim, jer voditeljica Vlatka Pokos očito ništa ne zna o kuhanju niti je to zanima.
Ovdje nećemo trošiti riječi na voditeljsku nekompetenciju, već na neshvatljivu odluku da se pored toliko voditelja, popularnih gastro blogera i kuhara, emisija koja se prikazuje i prime timeu i očigledno cilja na masovnu gledanost, povjeri Vlatki Pokos, osobi koja ničim ne pokazuje da želi imati veze s kuhanjem. Naprotiv. Kad simpatična kuharica nareže luk na sitne kockice Vlatka Pokos ne pita što je bitno kod rezanja luka i kako se on sve može rezati, već onako ukočena i overdressed, konstatira kako je uvijek fascinirana kad netko uopće propisno nareže luk. Ništa pametnije nema za reći ni kad druga gošća, inače informatičarka, vješto isfiletira oradu za riblju juhu i s puno entuzijazma odvozi cijeli proces kuhanja juhe u nekoliko faza. Nema gotovo nijednog pitanja koje se nameće kad se postupak prati, o temperaturama i vremenu pečenja, o isušivanju ribe, o izboru rajčica…Samo poneka deplasirana primjedba. Netko je na HRT-u zaboravio da njihovi gledatelji na konkurentskim hrvatskim televizijama, Netflixu, kabelskoj i YouTubeu gledaju emisije o kuhanju koju vode šarmantni, upućeni ili barem talentirani voditelji.
Čak i da se netko potrudio napisati detaljniji scenarij za voditeljicu, pitanje je da li bi što bilo bolje. Jer grč s kojim ona prinosi žlicu ustima kad kuša jela, i zaviruje u lonac glumeći da miješa jelo, zapravo ni ne proba jelo kad je gotovo ali robotskim tonom izgovara kako je “to najbolje jelo koje je ikad kušala” i brže bolje vraća tanjur, ne izaziva samo čuđenje na licima simpatičnih gošći emisije. Ovakvo vođenje ugrožava cijelu ideju emisije.
