Chateau des Jardins na samom kraju Tkalčićeve sigurno spada među bolje pizzerie u Zagrebu. Ondje peku pizze u Karijolinom stilu, tanke, hrskave, s ekstremno velikim mjehurima. I specijalitet kuće, pizza Chateau des Jardins zapravo je posveta Karijoli: gotovo je ista kao pizza Karijola od prije petanestak godina, samo što se uz pršut, rikulu, male rajčice i češnjak, na pizzu još dodaje grubi ribani sir, dok u Karijoli na svoju istoimenu pizzu stavljaju samo mozzarellu.
I jučer je pizza u Tkalčićevoj bila jako dobra, ali je lokal nažalost davao puno znakova umora i nepoduzetnosti. Prvo, izbor piva ograničen je na četiri ili pet etiketa koje distribuira Karlovačka pivovara, bez ijednog bar donekle prihvatljivog piva osim Edelweissa. Prilično je neobično i duboko protukomercijalno da u vrijeme craftomanije pizzeria čije pizze koštaju između 55 i 75 kuna, prodajev isključivo piva s repertoara kafića na autobusnim kolodvorima uz samo jednu (doduše vrijednu) iznimku.
Pogrešna vina za pizze
Drugo, interijer Chateau des Jardins prepun je raznih buteljki vina. U stvarnosti, na čaše se toče jedino Belje graševine i caberneti. Radi se o vrlo solidnim, katkad i vrlo finim vinima, noona se nikako ne slažu s pizzom: graševina je prenježna za snažnije pizze koje je naprosto pojedu, dok je cabernet sauvignon vino za steakove, a ne za pizzu.
Ako Chateau des Jardins surađuje samo s distributerom Roto i ako je limitiran na Agrokorova vina, to svejedno ne bi trebao biti problem. Pitanje je jedino što izabrati: iz portfolia Belja svakako bi trebalo uzeti frankovku koja je svojom voćnošću , svježinom i srednjim tijelom idealna za pizzu, a iz Lagunina svakako Terra Rossu, Castello, Rose i Malvaziju Festigiu: sva ova vina okusima, aromama i strukturama puno bolje pašu uz razne vrste pizza nego graševina i cabernet.
Naposljetku, umjesto feferona koje smo zatražili na pizzi, donijeli su nam maslinovo ulje s peperoncinima. Maslinovo ulje s peperoncima, koje, nažalost, drže i na ambicioznijim mjestima od Chateadu des Jardins, jedna je od loših izmišljotina lažno svrstanih pod egidu gastronomije.
Detalji dijele dobre od prosječnih restorana
Ako u vrhunskom maslinovu ulju odležavate čili, ono ćes vremenom izgubiti većinu svojih organoleptičkih svojstava, pa će postati tek bezlična, neutralna masnoća. Kad je, pak, riječ o samim peperoncinima, oni će nužno izgubiti na ljutini. Tako gube obje strane, a najviše sam gost, koji ne može uživati ni u ulju ni u ljutini. Puno je pametnije na stol staviti bočice nekog čistog finog ulja koje nije pretjerano skupo, poput Salvele ili Lagune. Sada netko može reći da se ovdje radi o detaljima u usporedbi sa zaista dobrom pizzom koja se peče u Chateau des Jardins. Međutim, bojimo se da više nećemo ići tamo, jer ne možemo naručiti skoro nijedno pivo.
Detalji su, osim toga, najesencijalni segment ugostiteljskog poslapo kojem se dobri lokali razlikuju od prosječnih, a vrhunski od dobrih. Najvažnije od svega, kad vidite da pizzeria u najpopularnijoj gradskoj ulici en želi znati što Zagrepčani i turisti zapravo žele piti, dobivate nažalost dojam da su ljudi koji vode tu pizzeriu pomalo umorni i nedovoljno zainteresirani. A osjećaj restoranskog umora nikad nije privlačan za goste.
