Svi znamo kako to lako eksalira. Jedan komadić nakon kojega, čašu po čašu vina, ode cijeli sir. I kakav je osjećaj drugi dan, kad samo želimo još sira koji će se topiti na toplom pecivu. Na ljestvici zdrave hrane sir je negdje pri samom dnu. Ali za razliku od nekih drugih namirnica, na njega to ne ostavlja trag. Dok mnogi ljudi mogu proći s malo sira nakon večere ili će izabrati slasticu za desert, ljubitelji sira ne biraju kolače. Oni će nerijetko reći da su ovisni o siru ili da im je sir najveći porok. Znanstvenici su konačno otkrili o čemu je riječ.
Proučavajući genetske poremećaje koji uzrokuju pretilost, u studiji koja se provodi na Cambridgeu otkrili su jedan koji stvara sklonost izuzetno masnoj hrani dok istodobno čovjeka čini ravnodušnim prema slatkom. Istraživanje je ovoga tjedna objavljeno u časopisu Nature Communications.
Znanstvenici su promatrali kako hranu biraju vitki i pretili ispitanici. Među pretilima je bila skupina ljudi koja ima poremećaj gena MC4R. Svi su mogli birati između masne i nemasne hrane i hrane s malo i puno šećera. Ponudili su im tri tanjura piletine s raznim vrstama curryja koji su izgledali isto i imali isti okus, ali je količina masnoće u njima varirala između 20, 40 i 60 posto. Nakon što su kušali svako jelo, mogli su jesti što žele i koliko žele.
U drugom dijelu studije znanstvenici su ponovili eksperiment s drugim jelom, Eton Mess desertom od meringuea, šlaga i jagode, u kojemu je količina šećera varirala između 8, 26 i 54 posto. Ustanovili su da su obje skupine, vitki i pretili, pojele skoro iste količine hrane. Izdvajala se samo grupa s defektnim genom MC4R, i to drastično. Oni su pojeli gotovo dvostruko više najmasnijeg curryja nego vitki (95% više) i 65 posto više nego pretili. Istodobno, najslađi desert sviđao im se manje nego vitkima i pretilima i pojeli su puno manje deserata općenito.
Jedan od koautora studije profesorica Sadaf Farooqi naglasila je da je ključna bila činjenica da su sva jela izgledala identično i imala isti okus, ali su ljudi s defektnim MC4R ipak pojeli puno više masnog jela i puno manje slatkog od ostalih, što ukazuje na mogućnost da mozak određuje njihove preferencije na temelju nutricionističkog sastava jela.
To se najčešće vidi u situacijama kad ljudi uvijek biraju sireve za desert umjesto kolača ili kod posebnoj sklonosti siru kao hrani s jednim od najvećih postotaka masnoće uopće. U prethodnim eksperimentima s miševima pronađena je slična veza s poremećajem gena MC4R i sklonosti masnoj hrani. Svrha studije je pronaći efikasniji način za borbu protiv pretilosti, ali autori upozoravaju da u tome ulogu igra niz gena čiji se utjecaj na sklonosti prema hrani moraju detaljno ispitati.
Tako da idući put kad popustite cravingu, sjetite se da nije problem u vašem slabom karakteru nego u biologiji. Ili jednostavno zaboravite na sve i uživajte u siru.
