“Bio mi je jučer onaj kuhar iz Zagreba…Šakota, Tvrtko Šakota. Kupio je graševinu Mačovo brdo za svoj restoran i Graševinu iz 2016. godine za jednog svog posebnog gosta. Nisam imao pojma dok mi prijatelji nisu rekli da Tvrtko vodi jedan od najboljih zagrebačkih restorana. Tvrtkov otac i ja znamo se cijeli život. Išli smo skupa u školu ovdje u Požegi,” pričao nam je prošlog utorka najoriginalniji kutjevački vinar Branko Mihalj dok smo razgledavali njegovu novu kušaonicu. Kušaonica je podignuta iznad obiteljske kuće, kojoj se nalazi i mali Mihaljev podrum. U taj podrum, ponosno ističe, nikad nisu ušli selekcionirani kvasci. “Niti će ući dok sam ja živ,” priseže Mihalj.
Sama činjenica da Mačovo Brdo, briljantna suha graševina iz 2020. godine puna botritisa, ulazi na Navovu vinsku kartu, važan je korak i za Mihalja i za Šakotu.
Šakota tako dobiva komunikativno, lakopitko vino najviše kategorije, a Mihalj napokon probija famozni sanitarni kordon distributera vina koji ga godinama sprječava da uđe na vinske karte ozbiljnih restorana u većem dijelu Hrvatske.
Sanitarni kordon distributera vina znači da vinar bez distributera ne može ući na relevantne vinske liste jer sommelieri, vlasnici i voditelji restorana u 95 posto slučajeva rade s distributerima vina a ne s vinarima.
Branko Mihalj iz nama nerazumljivih razloga nema nacionalnog distributera. No, sad kad su njegova vina ušla u restoran čovjeka koji je dvaput zaredom u svim važnijim anketama proglašen hrvatskim chefom godine, možda se i sommelieri i wine buyeri drugih relevantnih hrvatskih restorana izvan Slavonije odluče potražiti Mihaljeva vina, koja su smiješno jeftina s obzirom na kvalitetu.
Učine li to, njihove će sekcije kontinentalnih hrvatskih vina djelovati nešto uzbudljivije i originalnije. No, i bez distributera i velikih restorana Branku Mihalju, čini se, ide relativno dobro.
Usred pandemije koja je slavonske vinare pogodila mnogo teže nego istarske i dalmatinske (Istrani i Dalmatinci oporavili su se ovog ljeta zahvaljujući hordama raspoloženih turista) dojučerašnji kutjevački zubar podigao je vrlo ugodnu, modernu kušaonicu s lijepim pogledima na šume iznad Kutjeva, koje su ovih dana eksplodirale u jesenijm bojama.
U Mihaljevoj smo novoj kušaonici prvo ručali izvrsnu juhu od suhih vrganja ubranih u rujnu na Krndiji. “Dok sam bio jako mlad živio sam od skupljanja i prodaje vrganja. Imao sam svoja tajna mjesta u šumi,”sjeća se Mihalj, koji je ovih dana napunio sedamdesetu godinu pa je silom zakona morao napustiti zubarsku ordinaciju.
Uz juhu od vrganja pili smo veoma svježu, vibrantnu, nedavno buteljiranu Graševinu iz lanjske berbe, a uz odličnu srnu u tamnom umaku, posluženu s njokima od bundeve, sočni Merlot iz 2019. Na kraju nam je gospođa Mihalj, koja kuha mnogo bolje nego kuhari svih kutjevačkih restorana zajedno, donijela fantastičan kompot od ovosezonskih vinogradarskih bresaka i izvsnu štrudlu od buče, uz koje smo, naravno, pili desertnu Ružu.
Zatim smo se spustili u Mihaljev podrum, gdje smo degustirali desetak vina iz recentnih ali i vrlo starih berbi. Graševina Mačovo brdo iz 2020, prvo Mihaljevo single vineyard vino, pokazala je da je zaista u klasi za sebe. Ova suha graševina, prepuna botritisa, spada među hrvatska vinska otkrića godine.
Vrhunska graševina iz 2020. ima više kiseline, gotovo je hrskavo svježa i jako miriše po jabukama i kruškama. Graševina iz 2019. sada ulazi u punu formu. Mihaljeva vina imaju drukčiji, malo dulji ciklus razvoja što se ,uostalom, posebno dobro vidi na Graševini iz 2018. punoj puna krušaka i vinogradarskih bresaka, koja je jako lijepo, elegantno zaokružena a nije izgubila svježinu. Graševina iz 2018. uglavnom je rasprodana.
Graševina iz 2017, berbe koja se ne smatra vrhunskom, također je u veoma dobrom stanju, s puno svježine i dugim mineralnim završetkom koji nas je podsjetio na Krauthakerov Mitrovac iz iste godine. Mihalj, tvrdi da u Kutjevu nema loših berbi, nego da u problematičnim godinama vinogradari trebaju drastično smanjivati urod.
Probali smo i zanimljiv, aromatičan i brutalno svjež Rizling iz 2017. godine koji je počeo razvijati petrolejske arome, no najsnažniji dojam među starijim suhim vinima ostavila je Graševina iz 2002. Prije dvadeset godina Branko Mihalj punio je graševinu u specifične boce iz Franačke, a ne u uobičajene butelje. Danas ta neobična boca sadrži krajnje neobično vino, koje se nažalost više ne može kupiti.
Mihaljeva Graševina iz 2002. godine jest oksidirala, ali je oksidirala umjereno i “kontrolirano” kao sherry fino, pa sada uz voćne okuse koje je uspjela zadržati tijekom dva desetljeća ima i onaj ugodni, orašasto-oksidativni element vrhunskog sherryja. Mihaljeva Graševina iz 2002. doista je jedinstveno vino koje je vrijedilo probati.
Kao što je vrijedilo probati fantastični Traminac iz ledene berbe 2011. On je gust, intenzivno miriše po ružama, mangu i ličiju, još je uvijek svjež, a okus traje minutu i pol ili dvije.
Među crnim vinima ističe se Merlot iz 2019. koji je pun crvenog i crnog voća, svjež i čvrsto strukturiran. Radi se o jako dobrom gastronomskom vinu.
Prošlog smo se utorka odvezli i do Mihaljeve vikendice u vinogradu. Državna zastava istaknuta na kući označava da berba još traje. Traminac na Mačovu brdu čeka niske temperature. Probali smo bobice, neodoljivo slatko-kisele. Dočekaju li ledenu berbu , Mihalj će napraviti vino koje će se moći uspoređivati s ledenim Tramincem iz 2011.
