“Vidite onaj brijeg, lijevo dijagonalno? To je Kog,” pokazivao nam je jednog kišnog popodneva u prosincu Branimir Jakopić, renomirani međimurski vinar. Stajali smo na terasi njegova velikog restorana Terbotz u Železnoj Gori i kroz kišnu izmaglicu gledali na jedan od najpoznatijih vinograda u Sloveniji i bivšoj Jugoslaviji.
Kog je proslavila obitelj Čurin Prapotnik. Stanko Čurin, koji je umro 2017. u 88. godini, bio je prvi privatni vinar u bivšoj Jugoslaviji. Legenda kaže da je njegova vina obožavao sam Josip Broz Tito, pa je Čurin uspijevao buteljirati i prodavati vina u vrijeme kad su širem tržištu mogle pristupiti samo državne vinarije.
O svjetskom renomeu Koga svjedoči činjenica da su buteljke s etiketom Čurin Prapotnik tri godine zaredom osvajale Decanterove šampionske titule u kategoriji slatkih vina. A Jakopićevi vinogradi vrlo su blizu Kogu; de facto dijele isti terroir.
Jakopićeva Graševina iz 2015. s predikatom izbor bobica, osvojila je 2017. godine platinastu medalju i 97 bodova na Decanterovim Svjetskim nagradama. Danas je ovo vino sa 177 grama neprevrelog šećera, oko sedam grama kiselina i 11,8 posto alkohola u upravo veličanstvenom stanju. Riječ je o jednom od najkoncentriranijih a istodobno svježih slatkih vina proizvedenih u Hrvatskoj, sa snažnim čistim okusima meda, oraha, toplih zimskih začina, pečenih jabuka i kandiranih citrusa. Ovo fenomenalno vino probali smo u velikoj Jakopićevoj kušaonici u podrumu restorana Terbotz.
Godinu dana kasnije zlatnu je medalju osvojio slatki Pušipel Prestige iz iste berbe; radi se o elegantnom vinu s duplo manje šećera od izborne Graševine, s puno višim alkoholom (više od 14 posto) i nešto višim kiselinama. Ovaj Pušipel ispred sebe ima još barem 30 do 35 godina života u velikoj formi.
Osim hedonističkih slatkih vina, Branimir Jakopić, čija je obitelj prve vinograde u Železnoj Gori zasadila prije više od 100 godina, prizvodi veoma dobra suha vina.
Na tastingu u Terbotzu probali smo nekoliko zanimljvih mladih vina iz 2021. godine, među kojima su nam se posebno svidjeli hrskavi Pušipel s puno mirisa i okusa jabuka, i također jako svježa Graševina u tom trenutku prepuna aroma krušaka. Oba vina imaju prilično visoke kiseline, što znači da će trajati bitno dulje od jedne sezone premda su namjenjena da se piju mlada .
Pušipel iz 2019. iz vinograda posađenih prije pedesetak godina, razvio se u jako ozbiljno, elegantno vino s puno integriteta, a pjenušac Terbotz, koji je tri godine proveo na kvascima, samo potvrđuje da je Međimurje prirodno područje za proizvodnju pjenušavih vina. Tijekom ručka u Trebotzu, uz jelenji pršut i putrasto mekani biftek, ponovo smo probali i Jakopićev crni Cuvee iz 2015. godine.
Međimurje, kao najsjevernija hrvatska vinska regija, nije poznato po crnim vinima: međuitim, ova kupaža syraha, merlota i cabernet sauvignona, s ukupnim kiselinama preko šest grama, vrlo dobro funkcionira. Berba 2015. bila je dovoljno specifična da omogući proizvodnju vrhunskog crnog vina od bordoških i ronskih sorti, čak i u Međimurju.
Branimir Jakopić jedan je od onih vinara, koji iz godine u godinu unapređuju imidž potencijalno vrlo uzbudljive vinske regije,koja i dalje, nažalost, proizvodi puno više otvorenog vina, nego buteljki. Vina poput Jakopićevih pokazuju da bi se takvo stanje moralo promijeniti.
