Not Recommended (Ne preporučujemo), svojedobno je bila kultna rubrika Wine Spectatora, koja se bavila lošim vinima. Na Kultu Plave Kamenice sada oživljavamo duh te rubrike, prvo na primjerima loših ili zastarjelih lokala u kojima je zaista šteta izvaditi gotovinu ili kreditnu karticu. Evo, dakle, glavnih junaka prve epizode Ne preporučujemo, novog segmenta koji će izlaziti mjesečnim ritmom
1. Cantina, Iblerov trg 10
Cantina je najavljena kao restoran sa svježom talijanskom tjesteninom, koja se nudi po prihvatljivim cijenama. U stvarnosti, Cantina je kuhaonica trećerazredne paste, s četvrtorazrednim umacima i petorazrednim prilozima. Radi se o zaista vrlo lošem fast foodu koji se svojom nekvalitetom može uspoređivati s najgorim zalogajnicama u Tkalčićevoj, poput Nocturna i Leonarda.
2. Luna Rossa, Preradovićeva 12
Luna Rossa još je jedan tragično loš talijanski restoran, nerazmjerno je skup u odnosu na tvorničku hranu koju nudi. Posebno je zanimljivo da je Luna Rossa u vlasništvu jedne talijanske obitelji, koja valjda misli da u Zagrebu može plasirati najniži rang proizvoda talijanske prehrambene industrije.
3. As, Zelengaj 2
Prije petnaestak godina As je bio najekskluzivniji riblji restoran u Zagrebu. Prije desetak godina, As je bio vrlo dobar riblji restoran s već prilično izraženim znakovima starenja. Današnji je As tek neprepoznatljiva sjena svojih velikih dana. Da Hrvatski nogometni savez nije odlučio smjestiti našu reprezentaciju u Asov hotel kad se god nacionalni tim priprema u Zagrebu, As bi vjerojatno već davno bankrotirao. Potpuno je nerazumljivo da nitko u Asu nije pomislio kako se jelovnik iz devedesetih godina ipak jednom mora promijeniti.
4. NK Trnje, Bosutska 38
NK Trnje i danas je, zapravo, sasvim solidan restoran. Stavili smo ga, međutim, na ovu crnu listu jer se NK Trnje odbija barem malo modernizirati. Sve što danas možete pojesti u NK Trnje, od dobrih pljeskavica do ne baš vrhunske janjetine, mogli ste ondje pojesti i prije dva desetljeća. U ta dva desetljeća cijeli se gastronomski svijet promijenio, što je vlasnik NK Trnja, inače drag i simpatičan čovjek, odbio prihvatiti. Pa je tako Trnje od najbolje, postalo najmarginalnija zagrebačka roštiljarna. Velika šteta.
5. Sofra, Green Gold
Sofra je svojedobno bila trademark bosanske kuhinje. Već dugo, skoro sva hrana u Sofri osim samih somuna, nema okus ni po bosanskoj ni po bilo kakvoj drugoj specifičnoj kuhinji. Sofra je danas relativno uspješan servis za zaposlenike u Radničkoj cesti koji žele pojesti puno masnoće nepoznatog porijekla u malo vremena, za malo novca.
